Možda pogrešno shvaćamo osnovnu matematiku…

U nedavnoj znanstvenoj zajednici pojavilo se jedno od najprovokativnijih otkrića: čini se da je fizika precizno usklađena s mogućnošću života. To implicira da su određene vrijednosti u fizici morale biti unutar izuzetno ograničenog raspona kako bi život bio izvediv.

Primjer koji posebno zbunjuje fizičare je intenzitet tamne energije, energetske sile koja potiče ubrzano širenje svemira. Ukoliko bi ta sila bila i malo jača, materija se ne bi mogla skupljati. Ni jedan par čestica ne bi se spojio, što bi rezultiralo nedostatkom zvijezda, planeta ili bilo kakve strukturalne složenosti a samim time i života.

S druge strane, da je ta sila bila znatno slabija, ne bi mogla neutralizirati gravitaciju. To bi dovelo do kolapsa svemira u sebe samog unutar prvih djelića sekunde – opet bez zvijezda, planeta ili života. Stoga, da bi život bio moguć, snaga tamne energije morala je biti ‘taman’ poput Zlatokosine kaše.

Ovo je samo jedan u nizu primjera.

Fino podešavanje fizike

Popularno objašnjenje za ovakvo fino podešavanje fizike je teorija da naš svemir predstavlja samo jedan dio multiverzuma.

Kupi li dovoljno ljudi lutrijske listiće, povećava se vjerojatnost da će netko osvojiti glavnu nagradu. Slično tome, postojanjem brojnih svemira s različitim fizikalnim konstantama, povećava se vjerojatnost da će neki od tih svemira imati ‘prave’ uvjete za život.

Dugo mi se činilo da je ova teorija najprihvatljivije objašnjenje za fino podešavanje. No, stručnjaci iz područja matematičke vjerojatnosti ukazuju na zaključivanje iz fino podešavanja do postojanja multiverzuma kao na primjer pogrešnog rezoniranja. Ova tema je detaljno istražena u novoj knjizi Philipa Goffa, izvanrednog profesora filozofije na Sveučilištu u Durhamu, pod nazivom “Zašto? Svrha Svemira“.

Posebno, teoretičari multiverzuma optuženi su za ono što se naziva inverznom kockarskom zabludom.

Kako piše Goff za the Conversation, zamislimo Betty koja igra bingo u lokalnoj dvorani i nevjerojatnom srećom dobiva sve brojeve u prvoj minuti. Betty zaključuje: “Vau, sigurno igra puno ljudi bingo večeras po drugim dvoranama!” Njezino razmišljanje temelji se na pretpostavci da, ukoliko puno ljudi igra širom zemlje, nije toliko nevjerojatno da netko doživi takvu sreću.

No, to je primjer inverzne kockarske zablude. Neovisno o broju ljudi koji igraju u drugim dvoranama, vjerojatnost da će Betty imati takav niz sreće ostaje nepromijenjena. Slično je s bacanjem kockica. Ako bacimo nekoliko šestica zaredom, pogrešno zaključujemo da su manje vjerojatne u sljedećim bacanjima. Ako pak neko vrijeme ne dobijemo šesticu, pretpostavljamo da su u prošlosti morale biti češće.

Jednake šanse?

U stvarnosti, svako bacanje ima jednakih jedan prema šest šansi za određeni broj. Teoretičari multiverzuma griješe na isti način, pretpostavljajući: “Nevjerojatno je kako naš svemir ima prave uvjete za život; mora da postoji mnogo drugih svemira s neodgovarajućim uvjetima!” No, to je kao da Betty svoj sretni niz objašnjava postojanjem drugih igrača. Kada je stvoren naš svemir, poput bacanja kockice i dalje je imao određenu ali malu šansu da postigne ‘prave’ uvjete.

U ovom trenutku, teoretičari multiverzuma se pozivaju na “antropski princip ili antropsko načelo” – budući da postojimo, nismo mogli promatrati svemir koji nije kompatibilan s životom. Međutim, to ne znači da takvi drugi svemiri ne postoje.

Goff objašnjava; zamislimo situaciju u kojoj se u bingo dvorani skriva snajperist spreman upucati Betty ako se izvuče broj koji nije na njezinoj karti. Ova situacija sliči stvarnom svijetu fino podešavanja: Betty ne bi mogla promatrati ništa osim pravih brojeva za pobjedu, baš kao što mi ne bismo mogli promatrati svemir s neodgovarajućim uvjetima za život.

Ipak, Betty bi bila u krivu zaključujući da mnogo ljudi igra bingo. Slično tome, teoretičari multiverzuma pogrešno zaključuju iz fino podešavanja da postoji mnogo svemira. No, postoji li znanstveni dokaz za multiverzum? Da i ne. U svojoj knjizi, Goff istražuje povezanost između inverzne kockarske zablude i znanstvenih argumenata za multiverzum, što je nešto što prije nije detaljno istraženo.

Znanstvena teorija inflacije

Znanstvena teorija inflacije – ideja da se rani svemir enormno proširio – podržava ideju multiverzuma. Ako se inflacija može dogoditi jednom, vjerojatno se događa i u drugim dijelovima svemira, stvarajući tako nove svemire. Iako to može pružiti preliminarne dokaze za postojanje neke vrste multiverzuma, ne postoje dokazi da ti svemiri imaju različite fizikalne konstante.

Postoji dublji razlog zbog kojeg objašnjenje multiverzuma ne uspijeva. Probabilističko rezoniranje vodi se principom poznatim kao zahtjev za ukupnim dokazima, koji nas obvezuje da koristimo najspecifičnije dostupne dokaze.

U kontekstu fino podešavanja, najspecifičniji dokaz za one koji vjeruju u multiverzum nije samo da je neki svemir fino podešen, već da je naš svemir fino podešen. Ako prihvatimo da su konstante našeg svemira oblikovane kroz probabilističke procese, kako sugeriraju teorije multiverzuma, onda je iznimno malo vjerojatno da bi baš ovaj specifični svemir bio fino podešen u usporedbi s milijunima drugih. Ispravno formulirajući dokaze, teorija pada.

Suočavamo li se s izborom?

Konvencionalno znanstveno mišljenje je da su ovi brojevi ostali nepromijenjeni od Velikog praska. Ukoliko je to točno, suočavamo se s izborom.

Ili je nevjerojatna sreća da je naš svemir slučajno imao prave brojeve. Ili su brojevi takvi kakvi jesu jer priroda na neki način biva vođena ili usmjerena da razvija složenost i život nekim nevidljivim, ugrađenim principom.

Po mišljenju Goffa, prva opcija je prenevjerojatna da bi se ozbiljno shvatila. Njegova knjiga predstavlja teoriju druge opcije – kozmičke svrhe i raspravlja o njenim implikacijama za ljudsko značenje i svrhu. Ovo nije kako smo očekivali da će se znanost razvijati. To je malo kao u 16. stoljeću kada smo prvi put počeli dobivati dokaze da nismo u središtu svemira.

Mnogima je bilo teško prihvatiti da slika stvarnosti na koju su se navikli više ne objašnjava podatke. Goff vjeruje da smo sada u istoj situaciji s fino podešavanjem. Jednog dana bismo mogli biti iznenađeni što smo tako dugo ignorirali ono što je ležalo očito pred nama – da svemir pogoduje postojanju života.

Kosmos