Tajanstveni Yggdrasil…

Jedna stara nordijska pjesma, Voluspa ili Viđenje proročice (zapisana u 12. stoljeću), govori o rođenju i životu univerzuma, kao i o njegovom kraju. Na samom početku, kada proročica spominje vrijeme kada nije bilo zemlje, mora i neba – već samo iskonska praznina iz koje je sve proizašlo – prisjeća se sjemena iz kojeg je izniklo stablo univerzuma, ­vremena i života: Yggdrasil.

Taj divovski jasen, “najplemenitiji od sveg drveća”, nalazeći se u samom središtu univerzuma, povezuje ga i podupire, a istodobno je sam cijeli taj univerzum. Njegovi korijeni i grane kolijevka su svih devet svjetova nordijske kozmologije. U sredini se nalazi opipljivi svijet – Midgard (“Srednji svijet”) – kraljevstvo ljudi, okruženo oceanom, u kojem obitava divovska zmija koja okružuje svijet. Ispod Midgarda nalazi se mračno i ledeno mjesto – Niflheim (“Svijet tame”) – podzemni svijet. U krošnji je prebivalište bogova – Asgard (“Svijet bogova”). Iz ovog carstva Sveotac Odin može vidjeti sve druge svjetove. U blizini Stabla života, u Asgardu, bogovi se okupljaju da bi donosili odluke.

Yggdrasil ima tri korijena koji rastu u različitim smjerovima. Jedan se proteže do samog ruba svijeta prema divljoj i stjenovitoj pustinjskoj zemlji koja pripada divovima, neprijateljima bogova; drugi seže duboko u Niflheim, a treći u Midgard (u Pjesničkoj ili Starijoj Eddi) ili Asgard (u Proznoj ili Mlađoj Eddi).

Stablo svijeta je živi entitet koji hrane tri izvora (u početku je moguće bio samo jedan). Pored korije­na koji prodire u zemlju divova teče Mimirov izvor (“sjećanje”), u kojem se kriju mudrost i znanje. Iz tog izvora je želio piti i sam Odin kako bi stekao spoznaju o svemu, i zato je morao žrtvovati jedno svoje oko. Od tada Odinovo oko leži na dnu Mimirova izvora. Iz drugog izvora podzemnog svijeta (“Uzavrelog ključajućeg kotla”) izviru sve rijeke svijeta (Grimnismal), a vrutak u blizini trećeg korijena zove se “Izvor sudbine”. On je dom trima sestrama proročicama (nornama), tkaljama koje prepleću niti sudbine. One vladaju prošlošću, sadašnjošću i budućnošću. Čak ni bogovi ne mogu promijeniti ono što one proreknu.

Veličanstveni jasen dom je mnogim mitološkim bićima. Tri vertikalne dimenzije − Podzemni svijet, Zemlja i Nebo − odgovaraju trima stvorenjima u Voluspi: zmaju/zmiji koja grize korijenje, orlu koji se gnijezdi u krošnji i vjeverici koja trči uz i niz deblo, između orla i zmije. U blizini Yggdrasila u Asgardu živi koza koja se hrani lišćem Stabla svijeta i koja daje piće palim ratnicima koji se goste u Valhalli.

Vrijeme u manifestiranom svijetu nije milostivo ni prema čemu. Život se stalno mijenja i mora se obnavljati, pa se i Stablo kao simbol života mijenja i treba ga hraniti i obnavljati. Poetska Edda kaže: “Stablo Yggdrasil podnosi više boli nego što ijedan čovjek može pretpostaviti. Odozgo ga jedu jeleni, sa strane trulež, odozdo zmije.” Norne moraju svaki dan izvlačiti svetu vodu iz Izvora sudbine i njome zalijevati Stablo da ne uvene ili ne istrune. Tako se Yggdrasil obnavlja i ostaje vječno zelen.

Rosa Yggdrasila, poznata i kao medna rosa, pada na doline svijeta. Inačica je grčkoj ambroziji i skupljaju je pčele, one koje ustrajno rade i koje su u stanju spoznati mudrost prirode.

Kozmičko drvo ima mnogo imena, ali Yggdrasil je najčešće.

To znači “Yggov konj” (jedno od Odinovih imena je Ygg ili Strašni).

Jednom se, kaže legenda, Odin žrtvovao kako bi naučio mudrost runa.

Probio se svojim kopljem i visio devet dana na Stablu života.

Yggdrasil sadrži život kozmosa i njegovu obnovu.

Druga priča govori da su na početku svijeta dva ljudska bića izašla iz Yggdrasila i naselila svijet.

Na kraju vremena, kada dođe Ragnarok, Stablo će drhtati i stenjati ali će preživjeti.

Nekoliko ljudi će pronaći utočište u njegovu deblu i, hranjeni njegovom mednom rosom, preživjet će uništenje svijeta kako bi ponovno započeli život u novom ciklusu zahvaljujući Stablu života.

Natalija Petlević