Pod bardskom tradicijom podrazumijevaju se kulturni, sudski, znanstveni, umjetnički i religijski institucionalni sustavi keltskih i predkeltskih naroda Europe od barem 7. stoljeća prije Krista. Zapise o toj tradiciji nalazimo kod grčkih i rimskih povjesničara oko 1. stoljeća prije Krista. Oni navode tri različite, ali međusobno povezane skupine: barde, ovate i druide. Osoba je mogla pripadati jednoj ili sve tri skupine. Pretpostavlja se da su bardi najstarija, temeljna skupina ove tradicije, ovati počasna, a druidi ceremonijalna.

Točnije, bardi su se bavili umjetnošću, ovati proricanjem, a druidi sudstvom, filozofijom i znanošću. Tradicija je gotovo izumrla s Rimskim Carstvom, iako je na Britanskom otočju uspjela preživjeti i s velikim bardskim mudracima i pjesnicima, od kojih je najveći velški Taliesin, doživjeti renesansu za vrijeme takozvanog mračnog doba 5. stoljeća. Bardski je ideal od tada nastavio nadahnjivati i cvjetati pod različitim imenima u svakom europskom preporodu te može biti vrijedan izvor nadahnuća i za naše doba.

Bard je “onaj koji stvara izričaj”, skladatelj koji prolazi kroz nevidljive svjetove, prima božansko nadahnuće te mu daje oblik i izraz. Pjesnički je opisivan kao “rob harfe”, a bardski ideal je ideal služenja kojem su u govoru i kompoziciji najvažniji ljubav, znanje i istina, “tri božanske kapi iz kotla Ceridwen1“. Nastojeći da razumiju i daju oblik tim “trima božanskim kapima ili trima zlatnim jabukama”, bardi su nastojali “podučiti mlade umjetnosti samopromatranja i preispitivanja” i oprezu prema ponosu, okrutnosti itd., te da herojska djela ugrade u anale narodne mudrosti. Bardski ideal je i umjetnički i obrazovni. Bardi su mogli biti bilo kojeg podrijetla, etničke pripadnosti, rase ili spola, ali su mogli steći elitni status u društvu na temelju njihove posvećenosti umjetnosti i zajednicama kojima su služili.

Polazeći od “tri božanske kapi”, razvili su sustav oblikovanja znanja i mudrosti u obliku trijada, primjerice: Tri glavne stvari koje se traže od barda: čuvati spomen i znanje; čuvati mir i uljudnost; čuvati pouke i moral.

PREPORUČUJEMO

Trijade su univerzalna forma koju nalazimo u brojnim istočnjačkim i zapadnjačkim tradicijama, ali je posebno vezana za bardsku tradiciju Britanije i Irske.

Invazija Kelta na prostor današnje Bosne i Hercegovine i njezin značaj -  veliki pokolj drevnih stanovnika današnje BiH - BOSNAE

“Poetska trijada” pak daje uvid u ono što je potrebno za razvijanje pjesničkog genija prema bardskom idealu :

  • Tri stvari neizostavne kod barda: božanska inspiracija, upute učitelja i individualni napor.
  • Tri ključne sastavnice pjesničkog genija: oko za vidjeti Prirodu, srce za osjetiti Prirodu i odlučnost za slijediti Prirodu.
  • Tri stvari neophodne za stvaranje pjesničkog genija: razumijevanje, kontempliranje i ustrajnost.
  • Tri učinka prave inspiracije: velikodušnost,
    blagost i radost.
  • Tri prijatelja prave inspiracije: razumijevanje, promišljanje i strpljenje.
  • Tri stvari neophodne u svakoj umjetnosti i
    znanosti: učiti, zapamtiti i primijeniti ih.
  • Tri stvari koje se moraju dobro razumjeti u poeziji: veliko, malo i njihov međusobni odnos.

Iz ovih nekoliko primjera možemo dokučiti da umjetnost i ideal barda imaju korijene u pažljivom promatranju i povezanosti s prirodom, u razumijevanju i kontempliranju nad primjerima iz prirode, njenim kretanjima i uzrocima.

Učimo da za to treba ustrajnost i napor, spremno prihvaćanje vlastitih grešaka i nedostataka bez gubitka odvažnosti duha.

Bardski ideal ne potiče raskošnu, romantičnu fantaziju često povezivanu s pjesništvom, već traženje i izražavanje ljepote koja je sjedinjena s pravdom.

Da učini primjetnim veliko, malo i njihovu povezanost.

Siobhan Farrar