Veliki misterij 11. rujna…

Snimka emitirana s BBC-ja, koju je uživo prenijela novinarka Jane Stanley, pokazuje kako zgrada još stoji. I Reuters i CNN rekli su da su “pogreškom” objavili vijest o njezinom padu.

Dana 11. rujna 2001. “19 terorista, povezanih s Al Qaidom”, kako se još uvijek službeno tvrdi, otelo je četiri putnička zrakoplova i izvelo samoubilačke napade na američkom tlu.

Vijest su odmah prenijele sve veće svjetske agencije, au napadu na Svjetski trgovački centar poginulo je više od 3000 Amerikanaca. Bio je to bez sumnje najgori teroristički napad u povijesti SAD-a i političkom početku 21. stoljeća.

U nepunih mjesec dana uslijedio je munjevit odgovor SAD-a koji je izveo očito već planiranu i pripremljenu invaziju na Afganistan, čime je započeo danas poznati “rat protiv terorizma”.

U SAD-u je po ekspresnoj proceduri donesen Patriot Act: kontroverzni zakon, koji će trajno promijeniti odnos snaga u Washingtonu.

Predsjednik i izvršna vlast dobili su goleme ovlasti, a bilo kakva rasprava o tome što se stvarno dogodilo bila je onemogućena. Oni koji su postavljali „suvišna pitanja“ mogli su da budu optuženi za „nedostatak patriotizma“. SAD su potonule u paniku, iz koje su se probudile obuzete osvetničkim besom. „Nacija“ je bila ujedinjena.
Prema nekim političkim teoretičarima, ovaj je napad omogućio pravi državni udar u Washingtonu, kada su zloglasni neokonzervativci faktički preuzeli vlast, čime je započela era nekontroliranih američkih intervencija diljem svijeta.

Napad od 11. rujna, svakako “najgori teroristički napad koji je SAD pretrpio”, uvelike je označio put kojim će SAD ići u narednim desetljećima. “Rat protiv terorizma” je zapravo značio da svaka država može biti optužena za “terorizam” i da bez ikakvih dokaza može postati žrtvom američke vojne agresije.

Svega šestoro je preživjelo napad

Ali, idemo redom.

U utorak, 11. rujna 2001. u 8.45 sati po lokalnom vremenu Boeing 767 American Airlinesa pojavio se na vedrom nebu iznad New Yorka i udario u Sjeverni toranj Svjetskog trgovačkog centra.

Udar je ostavio zjapeću, plamenu rupu na 80. katu. Samo 18 minuta kasnije, evakuaciju nebodera prekinuo je napad drugog “boeinga”, koji je udario u Južni toranj.

Dok su milijuni ljudi uživo ili preko TV ekrana zabezeknuto gledali što se događa, pojavio se i treći avion koji je udario u zapadno krilo Pentagona i srušio dio divovske zgrade u kojoj se nalazi Ministarstvo obrane. Teroristi su oteli i četvrti zrakoplov, koji se pod misterioznim okolnostima srušio negdje u zapadnoj Pennsylvaniji.

Iz minute u minutu situacija u New Yorku s tornjevima blizancima poprimala je sve katastrofalnije i dramatičnije obrise. Rušenje čelične konstrukcije Južne, a ubrzo potom i Sjeverne kule, preživjelo je samo šestero ljudi, od svih koji su se ovdje zatekli.

Afganistan, siromašna azijska zemlja udaljena tisućama kilometara, bila je spremna za klanje.
Slučajna „greška“ uglednih zapadnih medija

Treća zgrada, koja se srušila “sama od sebe”, bio je neboder koji se nalazi na Manhattanu u istoj ulici na broju 7: zgrada od 47 katova, u neposrednoj blizini tornjeva blizanaca. U nedostatku službene istrage, o događaju se danas šire razne “teorije zavjere” koje posebno oživljavaju na godišnjicu događaja. Tako će po svoj prilici ostati i ubuduće.

Inače, u ovoj su zgradi bili uredi Centralne obavještajne agencije (CIA), Ministarstva obrane i Ureda za upravljanje u hitnim situacijama. Srušio se samo nekoliko sati nakon tornjeva. Treba naglasiti da ovu zgradu nije pogodio nikakav zrakoplov, niti je na bilo koji način bila izravna meta napada.

Jedno od objašnjenja zašto se srušila treća zgrada ponudio je Nacionalni institut za standarde i tehnologiju, doduše, sa sedmogodišnjim zakašnjenjem. Navodno, zgrada se srušila „zbog jakih i nekontroliranih požara, koji su, usred ruševina sjevernog tornja, buktali skoro sedam sati.“

No, činjenica je da su neki zapadni mediji prenijeli vijest o padu ove zgrade prije njenog rušenja, primjerice, u izravnom javljanju Jane Stanley, dopisnice BBC-ja iz New Yorka. Na emitiranoj snimci u tom trenutku se vidi kako zgrada stoji uspravno. Nešto kasnije i Reuters i CNN prenijeli su, kako su rekli, “greškom” vijest o njezinom padu. A sve se to događalo, podvučemo, prije njezina rušenja. Ne bi to bila prva i jedina “pogreška” BBC-ja: ista je postaja prenijela i “vijest o masakru” na pekinškom Trgu Tiananmen, koji, kako se pokazalo, nije ni postojao. Ovakvi “detalji” i ubuduće će raspirivati ​​sumnje u službenu verziju događaja.

Neki istraživači tvrde da je rupa koja je ostala u zgradi nakon udara u zgradu Svjetskog trgovačkog centra jednostavno premalena da bi je napravio zrakoplov. Član Američkog društva građevinskih inženjera kasnije je za časopis “Popular Mechanics” izjavio da je njegova veličina posljedica toga što je “boeingu 757” jedno krilo otpalo neposredno prije, a drugo prilikom udara.

Naposljetku, ostaju sumnje oko toga je li zrakoplov koji se srušio u Pennsylvaniji oboren. Tek mnogo kasnije, tadašnji potpredsjednik SAD-a Dick Cheney u svojoj je autobiografiji priznao da je odmah nakon napada izdao zapovijed da se obori svaki putnički zrakoplov za koji se sumnja da je otet. Zbrka koja je tada vladala u SAD-u navodno je onemogućila izvršenje ovog naloga.
Poziv na sveti „demokratski križarski rat“

SAD je odmah nakon napada za napad optužio Al Qaidu, koju su, inače, osmislile i naoružale američke obavještajne i vojne službe, još u vrijeme sovjetsko-afganistanskog rata.

Tadašnji američki predsjednik George Bush odmah je pokrenuo “rat protiv terorizma”: dugotrajnu vojnu kampanju protiv čitavog niza zemalja, koja je uključivala i vojne i diplomatske akcije. Službeni naziv operacije bio je “Trajna sloboda”, koja je započela već 7. listopada.

Invazija na Afganistan uslijedila je manje od mjesec dana nakon 11. rujna. Za ozbiljno istraživanje zločina jednostavno nije bilo vremena. Osim toga, prema izjavama kasnije umirovljenih američkih generala, SAD je mjesecima prije napada 11. rujna stvarao invazijske snage. Kada je riječ o optuženom Bin Ladenu, talibani su ga pristali izručiti, ali samo ako im Amerikanci prvo predoče dokaze o njegovoj umiješanosti u teroristički čin.

U to vrijeme Ameriku je zahvatio val žestoke islamofobije. U roku od dva mjeseca američka vojska i njeni “saveznici” svrgnuli su talibanski režim, ali se rat protiv Al Qaide svejedno nastavio. Bin Laden se skrivao do 2. svibnja 2011. kada su ga američki specijalci navodno ubili u Pakistanu. U lipnju iste godine predsjednik Barack Obama svečano je objavio početak povlačenja trupa iz Afganistana, no ono je završilo tek 10 godina kasnije, bijegom Amerikanaca s aerodroma u Kabulu. Nakon toga su se talibani vratili na vlast.

Američka namjera, kao i u slučaju Iraka, ili bilo koje druge napadnute zemlje, bila je da SAD “preodgoji” i zauvijek promijeni Afganistan, u zemlju koja usvaja “zapadne vrijednosti”.

“Preodgoj država dio je standardnog repertoara SAD-a”, primjećuje njemački politički pisac Klaus Kunze.

Godine 2021. predsjednik Joseph Biden obećao je da “Sjedinjene Države više neće pokušavati operacije promjene režima”.

“Frazu ‘učiniti svijet sigurnim za demokraciju’ koristi SAD posvuda gdje je intervencija, diktirana geopolitičkim razlozima, zahtijevala ideološko prikrivanje. Čak ni američki vojnici ne bi željeli ginuti za svjetsku moć, za trgovinske prednosti ili za rudna bogatstva”, zaključuje Kunze. “Međutim, pod zastavom demokratskog križarskog rata, američki vojnici su barem imali ‘čistu savjest’.”

Epoha