Dio današnje vladajuće aristokracije neki istraživači Zavjere nazivaju: “Crno plemstvo” …

Ovo se ime više ne odnosi na crne plemićke obitelji koje su vladale u starom Egiptu i sjevernoj Africi i koje su davno poubijane i opljačkane, već se odnosi na današnju europsku aristokraciju koja je svoju ogromnu moć i bogatstvo dijelom temeljila na pljački ovog drevnog crnog plemstva.

Današnje Crno plemstvo nosi ovo ime isključivo zbog svoje bezočne i beskrupulozne tehnike vladanja i poslovanja. Profit pod svaku cijenu, bez milosti i bilo kakvih moralnih ograničenja je jedino što ih zanima. U tu svrhu koriste sva raspoloživa sredstva i odbijaju priznati bilo čije pravo osim vlastitog.

Njihovo najubojitije oružje je: prijevara. Ako je potrebno, mogu žrtvovati i pripadnike vlastite loze za koje smatraju da im nisu od koristi ili za koje sumnjaju da će im pokvariti plan zarade. Glavna tehnika jačanja moći Crnog plemstva je stalno izazivanje ratova i drugih oružanih sukoba koje oni financiraju, potiču i potom zaustavljaju mirovnim pregovorima gdje se nameću kao jamci ispunjenja ugovora. U prošlosti su koristili plaćenu vojsku mnogih feudalaca, a zatim su prešli na korištenje vojski nacionalnih država, koje bi mentalno manipulirali kako bi ih natjerali da vjeruju da je određeni ratni pohod u njihovom nacionalnom interesu.

Crno plemstvo koristilo se: ubojstvima i trovanjem kraljeva, careva, prinčeva, državnika, papa, ucjenama i korupcijom vlada i parlamentaraca te bankrotima korporacija i cijelih država. Nisu im strane niti otmice djece i likvidacije cijelih obitelji, kao ni izazivanje masovne gladi, pogroma i genocida. Osim monopolističkih trgovačkih poslova koji im donose najveću zaradu, preko posredničkih i vrlo udaljenih tvrtki i pojedinaca (mafije) bave se krijumčarenjem zlata, oružja, trgovinom narkoticima, pranjem novca, a posebno tajnim obučavanjem i financiranjem terorističkih organizacija. kroz koje izazivaju napetost i oružane sukobe bilo gdje u svijetu. Jedna od najvažnijih tajnih aktivnosti Crnog plemstva je krijumčarenje tehnološkog znanja i same tehnologije.

Medijske, kao i znanstvene obmane i laži sastavni su dio njihovog djelovanja na mentalitet masa. Ono što je u srednjem vijeku radila religija, danas rade mediji – oni u osnovi provode psihološke operacije. Ljudi danas život provode opsjednuti trivijalnostima ili boreći se za goli opstanak. Sav intelektualni razvoj je strogo kontroliran i usmjeren u krivom smjeru.

Koncentriraju ljude u velikim gradovima, kako bi ih bolje kontrolirali, iako su ogromna područja planeta nenaseljena. Zaustavljaju industrijski i tehnološki razvoj ako ugrožava njihov profit. Prljavi motori s unutarnjim izgaranjem ulja (tehnologija stara preko 100 godina) i dalje su nezamjenjivi.

O tim ljudima znamo samo ono što je namjerno pušteno u javnost ili je navodno “slučajno” napustilo zidove palače preko raznih agenata koji se najčešće predstavljaju kao bivši obavještajci ili pripadnici niže vladajuće hijerarhije, a koji su greškom ili namjernim istraživanjem došli do informacije o ovom danas. „Protokoli sionskih mudraca“ najbolje su razotkrili planove ovog plemstva.

Jedan od popularnijih “istraživača” Zavjere i metoda rada Crnog plemstva je bivši britanski obavještajac dr. John Coleman, autor poznate knjige “Komitet 300” koja je objavljena i kod nas u Hrvatskoj. Brojka “300” označava broj najmoćnijih ljudi koji su danas predstavnici ovih obitelji.

Odakle Colemanu podatak o 300 utjecajnih ljudi (drugi autori navode da ih je 200)? Coleman kao izvor navodi bivšeg socijalističkog političara i financijskog savjetnika obitelji Rothschild , Waltera Rathenaia, koji je navodno za “Wiener Press” 1921. godine napisao sljedeće : “…Samo 300 ljudi, od kojih svaki poznaje sve ostale, odlučuje o sudbini Europe.” Svoje nasljednike biraju iz vlastite sredine. Ti ljudi imaju načina da dokrajče svaki oblik vlasti koji smatraju besmislenim.”

Točno šest mjeseci nakon ove objave, Ratenai je ubijen. Colemanova knjiga možda je imala upravo zadatak prikazati neke stvari o tim moćnicima u drugačijem svjetlu nego što jesu (jer kada je nešto već “procurilo” u javnost, oni su to zamaglili puštajući još više informacija koje čitatelje navode na krivu stranu).

Colemanova knjiga, upravo zbog publiciteta koji joj je dan (u usporedbi s mnogim drugim njoj sličnim, a koje su zataškane), možda nije posve pouzdana, ali su izneseni neki zanimljivi detalji, što nije loše, tako da cijela slika “Urote” ipak se mogla bolje vidjeti.

Nastali u 12. stoljeću

Coleman također opisuje Crno plemstvo kao potomke srednjovjekovnih trgovaca koji su danas vodeća anglosaksonska aristokracija.

Administrativni predstavnik Crnog plemstva trgovačkog središta Londona je čovjek koji nosi titulu Lord of the City ili Lord Mayor (Lord Major) i bira se godišnje. On je simbol poslovanja Crnog plemstva i administrativni čuvar ključeva riznice (koja se samo djelomično nalazi u Londonu). Ova institucija je osnovana u 12. stoljeću, kada je rođeno crno plemstvo.

Gospodar grada nosi tipičnu venecijansku srednjovjekovnu plemićku odjeću i vozi se u kočiji. „Crno plemstvo“ su oligarhijske obitelji iz Venecije i Genove koje su u 12. stoljeću držale velike monopole u trgovini i bile kartelski povezane.

Prvi od tri križarska rata od 1063. do 1123. uspostavio je moć venecijanskog plemstva i učvrstio njihovu moć kao bogate vladajuće klase, piše Coleman.

Aristokracija Crnog plemstva postigla je potpunu kontrolu nad Venecijom 1171. kada je imenovanje dužda (sada gospodara grada) na njega prenijelo ono što je prije bilo poznato kao “Veliko vijeće” koje se sastojalo od članova trgovačke aristokracije (među njima je bio slavna obitelj Medici). Venecija je od tada ostala u njihovim rukama, ali se moć i utjecaj plemstva protezao daleko izvan granica mletačke države.

Godine 1204. oligarhijske i kartelski povezane obitelji podijelile su svojim članovima osvojene feudalne enklave i od te epohe počinje izgradnja velike moći Mlečana. Samo plemstvo danas čine mnoge obitelji, ali samo oni najbogatiji dobili su svoje predstavnike u današnjem Komitetu 300. Danas su najpoznatije obitelji Crnog plemstva: kuća Bernadotte iz Švedske, kuća Bourbon iz Francuske, kuća Crnog plemstva iz Švedske, kuća Bourbon iz Francuske, kuća Crnog plemstva iz Francuske. portugalska kuća Braganza, britanski nasljednici Windsora su iz kuće Welf (najmoćnije dinastičke kuće ikada), kuća Grimaldi iz Monaka, dinastija Habsburg u Austriji, moćna kuća Hanover iz Njemačke, kuća Lihtenštajna, kuće Orange iz Nizozemske, Savojske dinastije iz Italije, Wirtenberga iz Njemačke itd. Sve loze iz kuće Windsor (potječu iz venecijanske obitelji Welf i njemačke kuće Wetin ili Hanover) dio su ovog plemstva. Coleman također spominje Kradotdive i albansku dinastiju Zoga kao dio Crnog plemstva.

Kuća Welf

Jedna od najvažnijih obitelji za formiranje Crnog plemstva bila je mletačka obitelj Welf. Ovo prezime (ili nadimak) je njemačkog porijekla (kao vuk – vuk). Obitelj se preselila u sjevernu Italiju (današnju Lombardiju) gdje su se bavili prodajom novca, a posao će se ubrzo proširiti Italijom i Francuskom. Izraz “zalagaonica” tako je bio povezan s mjestom za polaganje dragocjenosti (osobito zlata), a “banco” u Italiji je bio štand na kojem su ti srednjovjekovni mjenjači i prodavači novca obavljali svoje novčane transakcije na tržnicama. (Sama riječ “dugi bard” možda je označavala nekoga s dugom bradom ili dugim mačem, ali to nije točno utvrđeno). S vremenom su se svi mjenjači počeli nazivati ​​Langobardima, pa je i cijela regija, logično, dobila ime Lombardija (ne po dugobradima, kako se to pokušava protumačiti, već po trgovcima novcem).

Svi bankari koji su se u srednjem vijeku bavili novcem potječu od langobardskih bankara. Kasnije su loze dinastije Welf svoj poslovni i zlatni fond preko obiteljskih i bračnih loza prenijele na sjever u Hamburg, potom u Amsterdam (gdje su formirali Amsterdamsku banku) i konačno u London, gdje je osnovana prva privatna središnja banka uz pomoć nizozemske kuće Orange.koja je izdavala novac iz ničega – Bank of England.

Prema dr. Colemanu, Welfovi su prvi počeli trgovati robovima iz afričkih kolonija i tako donijeli ogroman kapital u Ameriku. “Kako bi kontrolirali financije i politiku, ovjekovječili su gnostičke kultove i razvili razne ideološke teorije i tajna društva koja su promicala te ideologije.” Pod njihovom su zaštitom, Rozenkrojceri, Unitaristi, Fabijansko društvo, Svjetska unija crkava … Njihova East India Company s Johnom Stuartom Millom financirat će Sveučilište u Londonu.”

Millov prijatelj, povjesničar George Groth, osnivač Sveučilišta u Londonu, donirao je 6000 funti sterlinga za izradu studije “mentalnog zdravlja”, koja je pokrenula pokret “mentalnog zdravlja” u svijetu. Inače, naziv “london” možda dolazi od kovanice loan-dome, što znači veliko mjesto ispod trezora za zajmove. Old London Stock Exchange je upravo takva zgrada. Nelogičnom se čini tvrdnja da se ne zna točno kako je London dobio ime i toponimiji ove riječi. Sve gore navedene obitelji povezane su s Kućom Welf (također se piše Guelf).

Dinastija Welf također je isprepletena s njemačkom aristokracijom kuće Hannover (koja uključuje obitelj Vetini) i Coleman kaže da bi trebalo nekoliko stranica da se spomenu sve njihove veze. Gotovo sve europske kraljevske kuće potječu od kuće Hannover, a time i od kuće Welf, glavne obitelji Crnog plemstva.

Kuća Welf dala je mnoge njemačke i britanske monarhe od 11. do 20. stoljeća, kao i Ivana VI od Rusije, koji je, iako maloljetan, nakratko bio ustoličen u 18. stoljeću. Danas je atraktivan i brak princeze Caroline od Monaka s članom kuće Hannover, princom Ernstom, poznatim po bahatim ispadima. Ernst potječe iz Schleswig-Holstein-Glicksberg loze s majčine strane.

Britanski kralj George I (Georg na njemačkom) je iz kuće Hanover iz vojvodstva Lüneburg, na sjeveru Njemačke. Ovim je teritorijem od 12. stoljeća vladala kuća Welf. Sve vodeće dinastije njemačke loze Saxe-Coburg-Goths potječu iz kuće Welf. Njihovu britansku lozu predstavlja kuća Windsor, a pokojna kraljica Elizabeta II njihov je izravni potomak.

Vindzori danas imaju monopol na tržištu najvažnijih sirovina i godinama drže fiksnu cijenu zlata (robu ne proizvode niti posjeduju na svojim imanjima, ali zlato i bakar stoljećima odnose iz Hrvatske, baš kao što su to činili mletački trgovci). Kuća Windsor monopolistički kontrolira cijene bakra, cinka, olova i kositra. Zato nije slučajno da se svjetska burza za robnu razmjenu ovih sirovina nalazi u Londonu. Kompanije koje vode obitelji crnog plemstva su: British Petroleum, Oppenheimer, Lonrho, Philbro itd.

Druga najvažnija obitelj crnog plemstva su Grosvenori iz Engleske. Stoljećima je ova dinastija živjela od rente zemlje. Danas obitelj posjeduje najmanje 300 hektara zemlje u središtu Londona. Zemlja se nikada ne prodaje, već se uvijek daje u zakup na 39 godina – što odgovara srednjovjekovnoj zemljišnoj renti.

Ovoj obitelji pripada Grosvenor Square u Londonu, gdje se nalazi Američka ambasada (izvan), kao i Eaton Square. Na Eaton Squareu stanovi se iznajmljuju od 25.000 do 75.000 funti mjesečno (što ne uključuje troškove održavanja). To pokazuje kako zarađuju bez ikakve proizvodnje i zašto obitelj Windsor i cijela ekipa u naftnom biznisu koče svaki tehnološki napredak koji bi istisnuo motore s unutarnjim izgaranjem i prljavu naftu (tehnologiju staru preko 100 godina). Ne, imate problem s disanjem jer je netko oko vas zapalio cigaretu. Zato će zabraniti cigarete, a onda će sljedećih 50 godina “istraživati” što bi još moglo biti štetno u zraku.

Zašto je Švicarska neutralna?

Iako je neutralnost Švicarske osigurana još 1648. mirovnim ugovorom u Vestfaliji, jezuitski red i njemački slobodni zidari (Freemasons) kao njihovi saveznici među krunskim glavama Europe, na Bečkom kongresu 1815. smatraju vrlo važnim ponovno zajamčiti švicarsku neutralnost. Kongresom je predsjedao austrijski katolički princ Clemens von Metternich (iz kuće Metternich-Wineburg). To jamstvo bio je dogovor između tada četiri najveće sile i francuske dinastije Bourbon da se zlato deponira u Švicarskoj, bez obzira na međusobne ratove, pljačke i obračune (koje je u to vrijeme vodio Napoleon i prijetio vatikanskoj riznici, a poticali jezuiti) bi ostala netaknuta. Švicarska je tako nastala kao zajednički vatikanski i anglosaksonski zlatni fond koji lordovi (ma koliko posvađani) moraju zajednički održavati jer im to omogućuje opstanak u bankarskom poslovanju. To skladište zlata zapravo ne pripada švicarskoj državi i njezinim građanima, već plemstvu. Poznata Švicarska garda, koja svečano čuva vatikansku riznicu, stoga ima zanimljivu renesansnu uniformu. Bečki je ugovor tako tajni sporazum između Vatikana i odmetnutog Crnog plemstva u Londonu.

Dr. Coleman otkriva i postojanje takozvanih “letećih kapitalnih investicija” koje se ostvaruju novcem na računima banke BSI (Banca del la Svizzeria Italiana), koja je u službi mračnih poslova Crnog plemstva. Riječ je o posebno namjenskim računima s novcem koji se brzo može iznijeti iz zemlje, a u tom trenutku svi investitori (tzv. tajkuni) koji posluju s tim novcem preko noći ostaju bez novca (i bogatstva), a cijene nekretnina će pasti i time uvesti cijelu državu u krizu. I taj novac ide u ovu BSI banku. Ona se bavi i letećim kapitalnim ulaganjima iz i u SAD, prvenstveno dolarima i američkim državnim obveznicama. Oko 280 milijardi američkih dolara od prodaje narkotika diljem svijeta preko Švicarske teče i odlazi preko računa Crnog plemstva. Središte tih mračnih financijskih transakcija je Lugano, koji se nalazi u talijanskom kantonu Švicarska, dakle nije ni u Italiji ni u Švicarskoj, te predstavlja financijsku “zonu sumraka”, piše Coleman.

Izvjesni George Ball, vlasnik velikog udjela u BSI banci, istaknuti je “insajder” i predstavnik banke u SAD-u.

Članovi Komiteta 300 imaju čitavu mrežu banaka, uključujući: Banca Commerciale d’Italia, Banca Privata, Banco Ambrosiano, The Netherlands Bank, Barclays Bank, Banco de Colombia, Banco de Ibero-America itd.

Jezuiti pomažu crnom plemstvu smišljajući prijevare

Osnivanjem posebnog reda unutar Katoličke crkve pod nazivom Jezuiti, Mlečani su nastojali preuzeti kontrolu nad vatikanskom riznicom. Jedan od onih koji su se oduprli Jezuitima bio je papa Klement XIV (vladao 1769-74), koji je vrlo brzo otrovan.

Jedna od najučinkovitijih tehnika za osvajanje koju je razvilo Crno plemstvo bila je ubacivanje svojih agenata (često oženjene ili izvanbračne djece) u suparničke obitelji i njihovo dinastičko potkopavanje iznutra. Isto čine i sa svim drugim organizacijama, masonskim ložama i drugim tajnim društvima. Ovaj skriveni rovovski rat između dinastija praktički je oblik usavršene obmane.

Poticanjem Francuske revolucije iznutra i usmjeravanjem Napoleona na osvajanje katoličke Europe, posebice rimskog zlatnog fonda u Rusiji i organizirane pobune protiv katoličkih crkava u Meksiku i Latinskoj Americi, presjekli su dotok novca iz tih kolonija u Vatikan.

U trenutku teške financijske krize u Vatikanu, njemačka obitelj Rothschild posudila im je pet milijuna funti, čime su postali fiskalni agenti Vatikana. Na taj su način, zajedno s Vatikanom, koji je pristao na suradnju, proširili svoj financijski i politički utjecaj u SAD-u, gdje su nakon mnogo peripetija 1912. godine uspjeli otvoriti privatnu središnju banku Federalnih rezervi.

Podsjetimo, financiranjem Velike Britanije 1815. godine u ratu s Napoleonom, Rothschild je omogućio pad francuske monarhije, jer je Napoleon bacio oko na vatikansku riznicu, a iza Napoleona su zapravo stali Jezuiti koji su ga vješto instruirali, pa je najveći profiter njegovog pada i francuskog poraza bilo upravo Crno plemstvo iz Londona.

Lažna borba za vlast u prekomorskoj koloniji

U tajnom Veronskom ugovoru 1822. (između Austrije, Francuske, Pruske i Rusije), Jezuiti su, predstavljajući se kao eksponenti vatikanske politike (manipulirajući katoličkim monarsima), nastojali potkopati Ustav SAD-a, nazivajući ga “sotonskom tvorevinom “. Htjeli su obnoviti utjecaj Katoličke crkve u američkom društvu i američkoj državnoj politici, što je izazvalo revolt američkih vlasti i dovelo do usvajanja poznate Monroeove doktrine. Ova je doktrina definirala vanjsku politiku SAD-a, smatrajući svaki utjecaj Vatikana i uplitanje crkve u državne poslove kada je u pitanju politika prema Južnoj Americi činom agresije na cijelu Ameriku. I u tom smislu, Amerika je sebi dala odgovornost da se brani oružjem. Jezuiti su zapravo bili samo provokatori kako bi se Monroeova doktrina primijenila jer je ona štitila upravo interese britanske aristokracije i Crnog plemstva. Danas Jezuiti kontroliraju veći dio Latinske Amerike (Kuba, Venezuela, Brazil, Argentina). Svi katolički monarsi koji su nasjeli na ovaj trik i potpisali ovaj tajni ugovor iz Verone kasnije su svrgnuti.

Epoha