Haker iz Njemačke objavio podatke o pretpotopnoj civilizaciji dobivene sa servera Vatikana

Ralph Bastet, haker iz Njemačke, prije otprilike mjesec dana objavio je da je upao u servere Vatikana s tajnim podacima o prethodnim civilizacijama i objavio dio teksta koji je navodno posvećen drevnom čovječanstvu...

Objava je ostala online samo tri dana, nakon čega je Ralph Bastet izbrisao svoj račun.

Ova vijest izazvala je polemiku među korisnicima. Neki su povjerovali u sadržaj, drugi su ga poricali.

Prije 25.000-30.000 godina postojala je država s visokim stupnjem razvoja, čak i nadmašujući našu današnju.

No unatoč iznimnom napretku, stanovnici su bili podložni porocima – pohlepi, ponosu, okrutnosti.

Genetičari ove civilizacije stvorili su ljude za fizički rad i dali im snagu.

Prošlo je nekoliko stoljeća i robovi su smatrani previše glupima. Tada su u njihovom genomu stvoreni takozvani evolucijski geni koji su im omogućili razvoj na višu intelektualnu razinu.

To je ljudima omogućilo rješavanje složenih problema i obavljanje mnogo šireg spektra zadataka. Istodobno su robovi razmišljali o oslobađanju od podređenosti.

Ustanak je bio pripremljen, ali je ugušen. Većina ljudi je protjerana iz gradova. U Bibliji su ti događaji opisani kao izgon iz raja.

Ipak, sustav odnosa između gospodara i robova funkcionirao je oko 6000-8000 godina, nakon čega je započeo rat velikih razmjera između predstavnika misteriozne civilizacije.

Upotrijebljene su različite vrste oružja, uključujući klimatsko, fotonsko, vremensko i drugo razorno oružje. Katastrofa je zahvatila gotovo cijelu zemlju. Preživjelo je oko 10-15% robova i nekoliko desetaka gospodara.

Kada su ljudi shvatili da je njihova civilizacija propala, dobili su neka znanja iz astronomije, astrologije, metalurgije, matematike, alkemije i drugih.

Sačuvani su mitovi o dolasku bogova i formiranju kulture i civilizacije među ljudima. To se dogodilo prije otprilike 12-15 tisuća godina.

Nekoliko stoljeća kasnije ljudi su shvatili da ih bogovi potiču na nove građanske ratove i ratove. Kao rezultat toga, posljednje predstavnike napredne civilizacije ubili su njihovi dvorjani.

Došlo je doba razvoja. Diljem svijeta ljudi su počeli osnivati ​​gradove i zajednice i na kraju postali vladari zemlje.

Prvih 100 generacija sjećalo se velikog rata i njegovih posljedica. Stoga su pokušali graditi, a ne uništavati. Manji sukobi okončani su kolegijalnom odlukom.

Ljudska civilizacija je cvjetala, ali je staro počelo nestajati u zaboravu, dok je najnovija generacija imala velike ambicije.

Ljudi su se opet počeli svađati. Štoviše, ponekad su najapsurdnije stvari postajale razlogom za ratove – odbijanje vladarske kćeri da se uda za tuđeg sina ili bolesti stoke i usjeva pripisivale su se spletkama susjeda.

Čovječanstvo je ponovno bilo na rubu sveopćeg rata, no pojavile su se religije i denominacije. To je omogućilo da postanemo ponizniji i napustimo neprijateljstva.

Međutim, ne zadugo. Kao što je poznato iz relativno novije povijesti, religije su bile te koje su uzrokovale velike bitke na početku naše ere. Na ovom mjestu priča je prekinuta.

Općenito, i za mnoge od nas, mi nismo prvo čovječanstvo na ovom planetu. Postojale su i druge civilizacije. Stoga nas ne bi iznenadilo da je sve gore opisano zapravo istinita priča.

I što je značajno, uzgred, ponavlja se. Ljudi se ponovno svađaju i probleme radije rješavaju oružjem. Proći će nekoliko tisuća godina i svjetska elita će napraviti genetski skok i stvoriti prve klonove robova. A onda će se Uroborosov ciklus transmutacije ponoviti još jednom.

Neki povjesničari vjeruju u cikličku prirodu povijesti i da čovječanstvo ima tri načina razvoja civilizacije.

Prvo: vojska – put u nigdje. Nažalost, čini se da idemo u tom smjeru.

Drugo: razvoj svemirske industrije i, što je prije moguće, kolonizacija drugih planeta i satelita. U tom slučaju čovječanstvo će imati male šanse za preživljavanje bez obzira na događaje na Zemlji.

I treći put: put jedinstva i dobrote. Ako se ljudi odreknu svih oružja i glavna vrijednost bude život i zdravlje svakoga od nas, bez obzira na etničku pripadnost, svjetonazor i vjeru, onda će možda čovječanstvo živjeti mnogo duže nego, recimo, u prvom slučaju.

Pritom su sugovornici dali jasan vremenski okvir koji predviđa životni vijek čovječanstva od 15.000 do 20.000 godina.

Pa možda još nije kasno da se promijeni vektor razvoja kako bi on stvarno funkcionirao, za razliku od prethodnih civilizacija.

Naš zajednički dom je poput “košnice” ili razmislite o “gomili balege” za prošle i sadašnje, a možda i buduće vrste ili generacije.

Oni koji su ovdje rođeni, ovdje se razvijali, napustili svoj životni prostor, osvojili beskrajna prostranstva, zaštitili buduće generacije i dali im priliku za uspon. Možda zato još postojimo i nismo u oluji zračenja kamenog doba nuklearne zime.

Antonio Klasić