|
PLEJER
Getting your Trinity Audio player ready...
|
Betelgez, crveni superdiv u zviježđu Orion, posljednjih mjeseci zauzeo je središnje mjesto u astronomskim istraživanjima…
Fluktuacije u svjetlini potaknule su rasprave o mogućoj bliskoj supernovi, dok je iznenađujuća brzina rotacije privukla dodatnu znanstvenu pozornost. Međunarodni tim stručnjaka s Max Planck Instituta za astrofiziku predstavio je novu perspektivu na ovu enigmu. Njihovo istraživanje ukazuje na mogućnost da se aktivnost na površini Betelgeza, vidljiva kroz najmodernije teleskope, pogrešno interpretira kao rotacija. U međuvremenu, drugi astronomi detaljno analiziraju novoprikupljene podatke u nadi da će otkriti dodatne informacije.
Betelgez predstavlja jednu od najsjajnijih zvijezda koje krase sjevernu hemisferu, istaknuvši se svojom vidljivošću u sazviježđu Orion bez ikakve potrebe za teleskopom. Ova zvijezda daleko nadmašuje Sunce po veličini. Hipotetski, zamijenimo li naše Sunce s Betelgezom, njegova bi atmosfera obuhvatila Zemlju, protežući se do same orbite Jupitera. Betelgez je veći od našeg sunca između 700 do 1000 puta.
Hipoteza brze rotacije Betelgeza
Postoji opća znanstvena suglasnost da zvijezde ovakvih dimenzija kao što je Betelgez ne bi trebale iskazivati brzu rotaciju. Tijekom evolucije, zvijezde se šire i njihova rotacija usporava kako bi se očuvao kutni moment. Ipak, najrecentnija promatranja pokazuju da Betelgez izlazi iz ovog uobičajenog obrasca, rotirajući brzinom od 5 km/s što predstavlja iznenađenje u odnosu na očekivanja za zvijezdu u evolucijskom stadiju.
Podršku hipotezi brze rotacije pružaju rezultati dobiveni s Atacama Large Millimeter/submillimeter Array (ALMA), sistema od 66 antena koji rade kao jedinstven teleskop. Primjenom interferometrijske tehnike, istraživači su otkrili dipolarnu radijalnu brzinu na vanjskom sloju Betelgeza, pri čemu se jedna strana zvijezde čini da se približava, dok se druga udaljava.
Važno je istaknuti da Betelgez ne predstavlja savršenu sferu. Njegova površina je poprište dinamičke konvekcije, poznate pojava koja se može vidjeti i na Zemlji tijekom kuhanja vode. Međutim, na Betelgezu, ova je pojava mnogo intenzivnija, sa konvektivnim mjehurićima veličine Zemljine orbite koji se uzdižu i spuštaju brzinom do 30 km/s.
Alternativno objašnjenje za dipolarnu radijalnu brzinu Betelgeza
U svjetlu tih saznanja, Jing-Ze Ma, doktorski kandidat na Max Planck Institutu za astrofiziku, zajedno sa svojim istraživačkim timom, predlaže alternativno objašnjenje za dipolarnu radijalnu brzinu Betelgeza. Njihova hipoteza sugerira da konvektivni tokovi na površini zvijezde mogu stvoriti iluziju rotacije, koja bi, zbog ograničene rezolucije teleskopa ALMA, mogla biti pogrešno interpretirana.
Ovo istraživanje, objavljeno u časopisu The Astrophysical Journal Letters, obuhvaća razvoj nove softverske platforme za obradu podataka koja omogućuje generiranje sintetičkih slika i spektara temeljenih na 3D simulacijama crvenih superdivova bez prisutne rotacije. Na temelju ovih simulacija, postoji mogućnost da bi se Betelgez mogao pogrešno doživjeti kao zvijezda koja rotira, zbog konvektivnih tokova na njegovoj površini koji nisu izravno vidljivi preko ALMA teleskopa.
Daljnja istraživanja i promatranja
Za potpuno razumijevanje fenomena rotacije Betelgeza, neophodna su daljnja istraživanja i promatranja visoke rezolucije. Ohrabruje činjenica da su već provedena nova promatranja u 2022. godini a analiza svježe prikupljenih podataka mogla bi pružiti esencijalne uvide u ovu enigmu.
“Većina zvijezda na noćnom nebu percipirana je tek kao blistave točke. Betelgez, zahvaljujući svojim impozantnim dimenzijama i bliskosti, nudi nam jedinstvenu mogućnost promatranja i istraživanja njegove aktivne površine, gotovo kao da smo tamo,” podijelila je Selma de Mink, suautorica studije i direktorica na Max Planck Institutu za astrofiziku. “Rezultati su zaista fascinantni. Ako Betelgez zaista rotira brže od očekivanog, to bi moglo biti zbog spajanja manje zvijezde koja je prethodno kružila u njegovoj orbiti.”
Andrea Chiavassa, suautorica studije i astronomkinja na CNRS-u, nadovezuje se: “Ostaje nam mnogo toga što još trebamo otkriti o divovskim zvijezdama poput Betelgeza.
Kako funkcioniraju? Kako gube masu? Što je prouzročilo nagli pad u sjaju Betelgeza?
Naporno radimo na poboljšanju naših modela ali za to su nam ključni precizni podaci s instrumenata poput ALMA-e.
