Oduvijek su ljudi znali da je Sunce izvor života i da direktno utječe na stanje našeg duha i naš rast i razvoj…

Proučavajući astronomske orijentacije mnogih hramova koje su diljem svijeta ostavili naši preci, stručnjaci su potvrdili da su povezane s kretanjem Sunca ali i drugih nebeskih tijela. Sličnu povezanost sa Suncem nedavno su pronašli arhitekti Janko Rožič i Jonel Kolić nakon višegodišnjeg istraživanja u kompleksu Eufrazijeve bazilike u Poreču.

Njihov je zaključak sljedeći :

“Shodno svim istraženim svjetlosnim i prostornim principima, moguće je ustanoviti da je cjelokupni kompleks Eufrazijane s bazilikom, atrijem i baptisterijem izuzetna arhitektonska kompozicija, svjetlosni medij koji ujedinjuje kršćansko vrijeme i sveti prostor.”

Trobrodna Eufrazijeva bazilika jedini je očuvani ranobizantski spomenik u Hrvatskoj koji potječe iz VI. stoljeća. To je razdoblje kada se unutarnji zidovi crkava ukrašavaju mozaicima i freskama a glavni brod naglašen je ikonostasom.

Kad je slovenski arhitekt Janko Rožič na dan Velike Gospe, 15. kolovoza 2012. godine, posjetio Eufrazijevu baziliku, opazio je zanimljivo kretanje Sunčeve svjetlosti. Naime, svjetlost je oko 18 sati ulazila kroz tri prozora zapadnog pročelja i obasjavala oltar i biskupsku katedru. U sljedećem trenutku svjetlost se kretala prema prikazu Majke Božje na desnoj strani ciborija. Potom je Sunce nestalo iza zvonika (izgrađenog tek u XVI. stoljeću) na 15 minuta a zatim se pojavilo točno na ikoni arkanđela Gabrijela koji Djevici Mariji navješćuje Isusovo rođenje na lijevoj strani istog ciborija.

Rožič je zaključio da Sunce, na dan Velike Gospe, pripovijeda o Marijinom uznesenju na nebo.

Pitao se, nadalje, osvjetljava li možda Sunce i na ostale svetkovine određene ikone? U istraživanjima mu se 2013. godine pridružio Jonel Kolić koji je došao na studentsku praksu.

Zajedno su pretpostavili da je bazilika osmišljena kao svojevrstan kršćanski kalendar. Da bi to dokazali, Kolić je izradio 3D virtualni model bazilike kako bi mogli pratiti kretanje svjetlosti i na ostale važne datume.

Tako su mogli vidjeti kakvo je bilo kretanje Sunčeve svjetlosti prije dogradnje zvonika na zapadnoj strani baptisterija u XVI. stoljeću i kapela na južnoj strani bazilike, koje su bile izgrađene u XVIII. i XIX. stoljeću.

Model im je pokazao kako je Sunce, prije dogradnji, obasjavalo određene ikone na različite datume i to s čak tri Sunčeva snopa. Jedan snop uvijek je glavni i obasjava ikonu svetca kojeg se na taj dan slavi, a ostala dva snopa ga slijede i obasjavaju biskupski tron, biskupsku klupu itd. Njih dvojica su, da bi se uvjerili u vjerodostojnost 3D modela, na važne kršćanske datume posjećivali Eufrazijevu baziliku.

“Svjetlosne situacije koje smo dobili uz pomoć modela provjeravali smo i fotografirali tijekom 2016. i 2017. godine. One su, dakle, slijedeće: 25. ožujka (Navještenje) Sunčeva svjetlost osvijetli Arkanđela Gabrijela, 21. lipnja (ljetni solsticij) usmjerena je na longitudinalnu os bazilike i baptizmeni bazen, 15. kolovoza osvijetli oltar, biskupsku katedru i prikaz Navještenja na ciboriju, 8. rujna (Mala Gospa) osvjetljava Bogorodicu s djetetom, a 25. prosinca (Božić) prikaz Isusa Krista na vrhu trijumfalnog luka s riječima EGO SUM LUX VERA.”

Rožič dodaje kako njihovo istraživanje dokazuje da se s padom Konstantinopola izgubio odnos prema gradnji koji uključuje svjetlost koja ujedinjuje kršćansku ikonografiju i kozmičke ritmove, što renesansna obnova antike nije uspjela primijetiti i rekonstruirati.

“Ne možemo točno znati kada su se izgubila ta znanja, ali Sunce je u arhitekturi oduvijek bilo bitno, ono stvara atmosferu. No, izuzetno je da su ti graditelji toliko rano, dakle u VI. stoljeću, napravili ne samo sunčani sat već i sunčani kršćanski kalendar u bazilici, i to tako da sama ikonografija korespondira sa sijanjem Sunca i tako svjetlost priča priču.”

Godina početka gradnje Eufrazijeve bazilike nije poznata jer se ne zna početak biskupovanja porečkog biskupa Eufrazija.

Naime, on je dao urezati natpis u apsidi južne lađe na podnožju oltara iz kojeg se ne može odrediti godina gradnje: Sluga Božji, biskup Eufrazije, izgradio je crkvu iz temelja u jedanaestoj godini svoga biskupovanja.

Iz drugog, većeg natpisa u apsidalnom mozaiku može se saznati nešto o gradnji bazilike i prijašnjoj oštećenoj predeufrazijani: Ovaj je hram nekad bio tako trošan da mu je prijetilo rušenje. Niti je bio učvršćen hrastovinom; bio je malen i bez velikog kamenja na zidovima. Truli krov visio je prijeteći da padne. Kad je pobožni svećenik Eufrazije vidio da će se građevina srušiti, razorio ju je da bi je pretvorio u ljepšu. Sagradio je hram od temelja do vrha, koji, kako vidiš, od nedavna blista od raznobojnog kamenja. Kad je dovršio djelo, upriličio je veliku svečanost, sazvao vjernike u crkvu i posvetio ga Kristovim imenom…

Uvođenjem apside, Eufrazijeva bazilika posvećena Marijinu Uznesenju predstavlja novi, razvijeni tip građevine, a gradila se prema zahtjevima novih arhitektonskih ideja što su se širile iz Ravene. Osamnaest visokih mramornih stupova koji odjeljuju lađe identični su ravenskim. Bazilika je ukrašena brojnim mozaicima, a kako nema kupole, iznad apside sjedi Krist Pantokrator.

Tako se i Eufrazijeva bazilika može svrstati u red hramova čiji su graditelji u kretanju Sunca i njegova svjetla prepoznali poruke čiji sadržaj još nismo do kraja odgonetnuli.

Vlado Janković