U podnožju planine Fuji u Japanu skriva se mračna i gusta šuma Aokigahara. To mjesto jeze i užasa poznato je i pod imenom “more drveća” i “šuma smrti” – jer vlasti tamo svake godine nađu oko 100 tijela samoubojica.

Službeno, to je mjesto na kojem Japanci najčešće počine samoubojstvo, a zašto je tome tako nitko zapravo ne zna. Moguće je pretpostaviti kako su čuli za to mjesto, no bizarna je tradicija od nečeg morala nastati. Žrtve su većinom muškarci srednje dobi, a zanimljivo je kako se samoubojstvo u toj zemlji povezuje s “časnim činom” – država ima preko 127 milijuna stanovnika, a svake godine život si oduzme njih 30 tisuća.

Šuma strašnija od bilo kojeg hororca

Šuma koja se prostire na 30-ak kvadratnih kilometara mjesto je gdje zalazi tri tipa ljudi, kažu mještani. To su planinari, znatiželjnici – i oni koji se ne planiraju vratiti iz nje. Duž cijele šume postavljeni su znakovi koje posjetitelje podsjećaju na to, a rendžeri koji su u ophodnji posjetitelje mole da se vrate odakle su došli, pretpostavljajući kako upravo tamo žele umrijeti.

Na natpisu piše: “Život je dragocjeni dar koji ste dobili od svojih roditelja. Molim vas da mislite na svoje roditelje i svoju djecu. Nemojte to držati u sebi, ne morate patiti sami”.

Ispod se nalazi broj uvijek otvorene telefonske linije za pomoć prema kojima je poziv besplatan, a u blizini je govornica.

Napušteni automobili na parkiralištu uobičajan su prizor, kao i odbačena odjeća te obuća posvuda. Vlasti tamo odnose preko stotinu, većinom obješenih, tijela na godinu. Ta praksa se ponavlja još od 1971., a odlučeno je kako se od 2000. više neće javno iznositi podatak broja umrlih u šumi da se ne bi privlačilo nove samoubojice. No, ni to nije polučilo rezultatima.

Sve je počelo s budističkim redovnikom

Vjeruje se kako je prvo samoubojstvo u šumi počinio budistički redovnik koji je želio “očistiti” svoje tijelo tako da se izgladni do smrti. Ostali redovnici su ga slijedili, pa je nastala i top lokacija za umrijeti. U šumi navodno postoje mjesta gdje sunčeve zrake ne dosežu tlo, a ni vjetar ne može prodrijeti između grana – što rezultira sablasnom tišinom.

Vjeruje se kako se u šumi nekoć prakticirao i običaj “ubasute”, prema kojem su obitelji tamo odvodile svoje najstarije članove, kako bi na miru i bez opterećivanja drugih umrli. Njihove duše navodno danas dozivaju psihički nestabilne i nezadovoljne ljude u šumu – kako bi i sami doživjeli sličnu sudbinu.

Duhovi i demoni privlače nesretne u šumu

Ti se duhovi nazivaju yurei, a njihovi grijesi te žaljenja navodno izazivaju melakoliju kod svakog tko zakorači u šumu. Demoni se navodno pojavljuju i u obliku Tengu-a, neobičnih bića koja klize između krošnji drveća.

U šumi nema životinja, a depoziti željeza u vulkanskom tlu tog područja navodno izazivaju kvar GPS uređaja, pa se čak i iskusni planinari tamo lako mogu izgubiti.

Preživjeli iz te šume često su svjedočili kako ih ona doslovno “vuče” na jednu ili drugu stranu, iako to može biti rezultat neobične topografije tog područja.

Expres