Sunčev sustav lebdi usred neobično praznog područja svemira…

Ovo područje niske gustoće, visokotemperaturne plazme, promjera oko 1000 svjetlosnih godina, okruženo je ljuskom hladnijeg, gušćeg neutralnog plina i prašine. Zove se Lokalni mjehurić, a kako je točno i zašto nastao, sa Sunčevim sustavom koji pluta u sredini, bilo je teško objasniti.

Lokalni mjehurić

Tim astronoma predvođen centrom za astrofiziku Harvard & Smithsonian sada je mapirao Lokalni mjehurić s najvećom preciznošću do sada i otkrio da je Lokalni mjehurić vjerojatno izrezan iz međuzvjezdanog medija nizom eksplozija supernove prije nekoliko milijuna godina.

U skladu je s prethodnim studijama, uz jedan dodatak: Lokalni mjehurić koji se još uvijek širi odgovoran je za područja pojačanog formiranja zvijezda na svom perimetru.

Lokalni mjehurić otkriven je relativno nedavno, 1970-ih i 1980-ih, kombinacijom optičke, radijske i rendgenske astronomije. Postupno su ova istraživanja i promatranja otkrila ogromnu regiju otprilike 10 puta manje gustoće od prosječnog međuzvjezdanog medija u galaksiji Mliječni put.

Budući da znamo da supernove mogu stvarati šupljine u svemiru, skupljajući plin i prašinu šireći se prema van, ovo se činilo razumnim objašnjenjem za nastanak Lokalnog mjehurića.

Tim istraživaća koristio je podatke iz najnovije objave podataka Gaie – projekta u tijeku koji služi za mapiranje položaja i kretanja zvijezda u Mliječnom putu s najvećom preciznošću do sada kako bi mapirali plin i mlade zvijezde unutar 200 parseka (oko 650 svjetlosnih- godine) od Sunca.

Otkrili su da su sve mlade zvijezde i regije koje stvaraju zvijezde na “površini” lokalnog mjehura.

Ovo ima smisla; kako se supernova širi prema van, ona sabija materijal u koji se širi. To stvara guste čvorove u molekularnom plinu koji pluta u međuzvjezdanom mediju i kolabiraju pod vlastitom gravitacijom i tako formiraju mlade zvijezde.

Zatim su istraživači proveli simulacije i pratili kretanje područja u kojima se stvaraju zvijezde kako bi modelirali širenje Mjehura. To im je omogućilo da rekonstruiraju njegovu povijest, upoređujući rezultate svojih izračuna s kartom mjehurića.

Otkrili su da povijest Lokalnog mjehurića počinje praskom zvjezdanog rođenja a zatim smrti (supernove) koja se dogodila u blizini središta mjehurića otprilike prije 14,4 milijuna godina.

Trenutačno ima oko 165 parseka (538 svjetlosnih godina) u radijusu a i dalje se širi prema van, iako relativno sporo, brzinom od oko 6,7 kilometara (4 milje) u sekundi.

Sunčev sustav u središtu mjehurića?

Pa zašto je Sunčev sustav u sredini? To je zapravo čista slučajnost.

“Kada je eksplodirala prva supernova koja je stvorila lokalni mjehurić, naše Sunce je bilo daleko od toga”, kaže fizičar i astronom João Alves sa Sveučilišta u Beču u Austriji.

“Ali prije otprilike pet milijuna godina, sam Sunčev put kroz galaksiju odveo ga je točno u mjehurić a sada Sunce sjedi samo srećom, gotovo točno u središtu mjehura.”

Prema istraživačima, to sugerira da je Mliječna staza vjerojatno puna sličnih mjehurića, budući da je vjerojatnost da će se to dogoditi vrlo mala ako su mjehurići rijetki.

Sljedeći korak u ovoj liniji istraživanja je pokušati pronaći i mapirati druge mjehuriće. Njihova mjesta, veličine, oblici i način na koji međusobno djeluju mogli bi biti tragovi koji nam pomažu bolje razumjeti formiranje zvijezda i evolucijsku povijest Mliječne staze.

Sljedeće izdanje Gaia podataka, koje bi trebalo doći kasnije ove godine, trebalo bi se pokazati iznimno korisnim za to.

Kosmos