Školjka – čudesno djelo prirode

Uočimo li na obali školjku, privučeni neodoljivim magnetizmom saginjemo se, primamo je u ruke, dodirujemo je kao cvijet, promatramo je kao dragocjenost i osjećajući zov tajanstvenosti, vraćamo je moru ili pak u želji da posjedujemo komadić ljepote, uzimamo je sa sobom i stavljamo na policu najljepših uspomena…

Školjke zadivljuju svojim raznovrsnim oblicima i bojama, skladnom igrom prirode prema kojoj nitko ne može ostati ravnodušan.

Njihove spirale podsjećaju na okamenjeni pokret vatre.

Svojim nezaustavljivim uspinjanjem prema sužavajućem vrhu dotiču beskrajnu Ljepotu iz čijeg su nevidljivog izvora i potekle.

Trajna su inspiracija u umjetnosti, mitologiji i dekoraciji kroz povijest.

U Bhagavad Giti, Krišna, Arđunin božanski savjetnik, puhanjem u školjku najavljuje početak velike bitke – one u kojoj se sukobljavaju trajno i prolazno u čovjeku, naše snage i slabosti, one u kojoj se oblikuje ljudsko biće.

Bijela školjka – puž Turbinella Pyrum na Istoku simbolizira Buddhin glas, glas Dharme, univerzalnog zakona koji daje smisao postojanju.

U Upanišadama o njoj se govori kao o čuvarici Veda za razdoblja Pralaye, povlačenja čitavog univerzuma u stanje mirovanja, onoj koja krije sjeme svih mogućnosti razvoja novog ciklusa, Manuvantare – aktivnog stanja univerzuma.

Školjka simbolizira maternicu koja u sebi čuva sjeme novog života. Zato se povezuje s plodnošću, vodom i Mjesecom.

Kod Azteka bog Mjeseca je Tecuciztecatl, što znači Onaj iz školjke.

U toj kulturi također susrećemo motiv prerezane školjke koja je simbol jednog aspekta boga, pernate zmije Quetzalcoatla, povezanog s transformacijom čovjeka, izlaskom iz tame materije i letom prema duhovnim visinama.

U prikazima Maya susrećemo male ljudske likove kako vedro proviruju iz otvora školjke govoreći nam o buđenju na novom planu postojanja…

Prema jednoj legendi grčka božica ljubavi i ljepote, Afrodita, nastala je iz školjke.

Veneru, njezin rimski pandan, nalazimo prikazanu u školjki na freskama u Pompejima.
Vanjski oblik zemlje prah je, no nutrina joj je od svjetlosti.
Vanjski je izgled u sukobu s nutarnjom zbiljom
– kao da je ljuštura školjke u sukobu sa svojim biserom.

Vanjsko kaže:
“Ja sam to i ništa više.”
Nutrina kaže: “Pozorno gledaj i naći ćeš me.”
Vanjsko kaže: “Unutrašnja stvarnost je obmana.”
Nutrina kaže: “Čekaj i gledaj. Otkrit ću ti istinu.”

Rumi
Tako je školjka primjer čuvanja trajnih vrijednosti, duboko unutar sebe, koje sjaje u našoj nutrini poput Zlatne Afrodite, simbola vječne mladosti i nutarnje ljepote.

U svom djelu Rođenje Venere, Botticellijeva božica ljubavi i ljepote rađa se iz školjke, predstavljajući preporod – ponovno rođenje u stanje uzvišenije od onoga u kojem smo prije bili – poput bisera.

Kad u školjku upadne zrnce pijeska, ona stvara sedefaste slojeve oko tog zrnca transmutirajući ga u biser.

Tako nas uči o procesu osvajanja onoga što je vrijedno i trajno.

Pjesnik i mudrac Šabestari u djelu Ružičnjak tajni kaže:

Školjka je najdraža riječ, biser je mudrost srca, to je savršenstvo koje nije dano nego je djelo dugotrajnog napora preobrazbe.

Priroda nam tako opet daje jasne savjete a tradicija ih čuva potičući nas da ih slijedimo…

Marta Mihičić