Bil Hast je bio imun na ujed zmija…

Bil Hast je bio čovjek koji je svoju djetinju fascinaciju zmijama pretvorio u izuzetno dugu karijeru drumskog šoumena, dobavljača protivotrova i čovjeka imunog na ujed kobre i drugih smrtonosnih umija. Umro je u 100-oj godini.

Njegova supruga nije otkrila uzrok smrti. Očigledno da nije bio povezan sa 172 ujeda koje je primio tokom života baveći se otrovnim zmijama.

Bil Hast je decenijama putovao po bespućima Floride, loveći zmije i dostavljajući 36000 uzoraka protivotrova laboratorijama, svake godine.

Želio je da ga smatraju vizionarom i čovjekom od nauke.

Posjedovao je čak 10000 zmija istovremeno i imao je zalihe 200 vrsta različitih otrova, uključujući morske zmije, afričke zmije, zvečarke, kobre, zelene mambe, tigraste zmije i zmije iz cijelog svijeta.

Hvatajući otrovne zmije golim rukama, gospodin Hast bi razdvojio njihove čeljusti omogućavajući otrovu da iscuri u staklenu bočicu. Bilo je potrebno na hiljade ponavljanja da bi se dobilo dovoljno otrova za pravljenje lijeka.

Lov na zmije bio je veoma opasan posao, koji je mogao da se završi fatalno, zbog čega je Hast razvio neobičan režim liječenja. U četrdesetim godinama prošlog vijeka, počeo je da ubrizgava u svoje vene razblaženu količinu kobrinog otrova. Vremenom je dozu postepeno povećavao. Zbog toga je razvio određen imunitet prema ujedu većine zmija.

“Bilo je rizično, ali uradio sam to vrlo oprezno. Kada sam započeo sa ovim tretmanom 1948. godine, ljekar je rekao da neću živjeti duže od dvije godine. Pa, ja sam još uvijek ovdje a doktor je umro od koronarne bolesti.”

1954. godine, suočio se sa najstrašnijim izazovom, kada ga je ugrizao plavi krajt azijska zmija koja je najotrovnija na svijetu.

“Nikad nisam čuo da je neko preživio poslije ujeda plavog krajta,” rekao je Hast 1996. godine u jednom intervjuu.

“Osjećao sam kao da mi je koža oduzeta od tijela, kao da su svi živci oduzeti.”

Poslije ujeda je halucinirao ali preživio je i ubrzo se vratio na posao. Zmija je umrla nakon 10 dana.

Vremenom, krv obogaćena otrovom koju je imao Hast, postala je ljekovita. Transfuzija iz njegove krvi pomogle su da se spasu više od 20 ljudi, žrtava ujeda zmija širom svijeta.

1970- ih godina prošlog vijeka, ljekar iz Majamija je radio sa Hastom na razvoju lijeka na bazi zmijskog otrova za liječenje pacijenata oboljelih od multiple skleroze, Parkinsonove bolesti, artritisa i drugih tegoba.

Uprkos dobrim iskustvima pacijenata, liječenje je kasnije zabranjeno od strane Uprave za hranu i ljekove.

Gospodin Hast je jeo životinjske proteine samo parnim danima i rijetko je konzumirao rafinirani šećer ali bio je uvjeren da je za njegovu dugovječnost zaslužena kontrolisana doza otrova koju je konstantno ubrizgavao.

Ostao je vitalan i neobično mladolik u svojim devedesetim godinama.

Novinari koji su ga intervjuisali, često su govorili da izgleda kao da ima 30 godina iako je imao 70!

On sam je govorio da za vitalnost i mladost može zahvaliti zmijskom otrovu.

“Možda ponovo postanem mladić, zahvaljujući ovom otrovu,” rekao je Bil Hast na pragu 100 godine.

CdM