Mnogima ovih dana skraćenica “AI” znači “umjetna inteligencija”…

Međutim, u znanstvenoj zajednici postoji još jedna definicija.

Ona koji ima manje veze s strojevima, a više s čovječanstvom… Umjetna oplodnja.

Ruski biolog Ilija Ivanovič Ivanov stekao je ime na polju umjetne oplodnje, petljajući po rubovima onoga što se smatralo Božjim planom.

Zaobilazeći tradicionalnu metodu začeća, dao je život i nadu onima koji je nisu imali.

Međutim, u godinama nakon smrti bio je poznat i pod još jednom titulom – “Crveni Frankenstein“.

To je dobio kroz svoj interes za spajanje ljudskog i životinjskog carstva.

Dvadesetih godina Ivanov je krenuo u ambicioznu istraživačku misiju. Odredište? Afrika.

Ono što je imao na umu zvučalo je kao posao ludog znanstvenika. Ipak, za Ivanova je sve to bio dio radnog dana.

Već je križao zebru s magarcem. Sada je želio spojiti čovjeka s njegovim genetskim pretkom… majmunom.

“Unatoč neodobravanju znanstvenog kadra, Ivanov je dobio zeleno svjetlo – i sredstva za organiziranje ekspedicije u Afriku za prikupljanje majmuna. Dokumenti pokazuju da su tu odluku progurali vodeći članovi boljševičke vlade…”

Podršku je dobio i od Istraživačke zaklade u Parizu. Vodili su centar za primate u Gvineji u zapadnoj Africi i dogovorili se da će isporučiti sirovinu za njegove eksperimente u obliku domaćih čimpanza.

Ivanov je plan osujetila priroda u zadnji čas. Nakon što je proputovao sve do Gvineje, bio je razočaran što nije pronašao prikladne kandidate za svoj neobičan poduhvat.

Umjesto toga, neko je vrijeme radio u francuskoj prijestolnici, planirajući kasnije tijekom godine pokušati uhvatiti svoje primate. Tijekom tog razdoblja radio je zajedno s kirurgom Sergeom Voronoffom na još jednom zapanjujućem poduhvatu.

U sada već ozloglašenoj operaciji, Voronoff je transplantirao majmunske testise u testise bogatih i ostarjelih muškaraca u nadi da će povratiti svoju prijašnju snagu.

Ivanov i Voronoff napravili su moćnu ali bizarnu kombinaciju.

Umjesto da provode ljetne sunčane dane uz piće ili gledanje filmova, “dospjeli su na naslovnice presađujući ženski jajnik u čimpanzu zvanu Nora a zatim je oplodili ljudskom spermom”.

Nakon ovog propalog sporednog projekta, Ivanov je otišao po drugi put u Gvineju. Pokušao je oploditi tri ženke majmuna ljudskom spermom prije nego što je bio prisiljen napustiti projekt kao beskorisan.

Ali Ivanov se odlučio ne vratiti kući i nastavio je sljediti svoju teoriju te poduzeo drastične mjere.

“Očajnički želeći iskoristiti svoje ograničeno financiranje Ivanov je tada donio užasnu odluku da pokuša oploditi afričke žene spermom čimpanze bez njihova znanja.”

Vlasti u Gvineji ubrzo su zatvorile tu aveniju istraživanja. Ivanov je otišao kući u Rusiju.

Ubrzo se proširila vijest o njegovom pokušaju i to je ocrnilo njegovo ime.

Ivanov je pokušao reproducirati eksperimente, ovaj put sa voljnim sovjetskim dobrovoljcima.

Ostatak dvadesetih proveo je pokušavajući ostvariti hibrid čovjeka i majmuna ali su intervenirale veće sile koje nisu imale nikakve veze sa znanošću ili prirodnim svijetom.

Godine 1930. Ivanov je uhićen pod optužbom da je sabotirao pothvate svojih suparnika.

Protjeran je u radni logor u gradu Alma-Ata u Kazahstanu, a 1932. je umro radi moždanog udara.

Ruski znanstveni kadar se okrenuo protiv njega, nakon početnog ohrabrenja. Zašto?

Odgovor leži u složenoj političkoj situaciji tog vremena u zemlji koju je Revolucija bacila u novu eru.

“Iako je dio njegove prethodne potpore bio utemeljen na tadašnjoj političkoj ideologiji, postojale su jake političke podjele koje su dijelile znanstveno mišljenje o nizu pitanja a Ivanov je bio uhvaćen između.”

Prema povjesničaru Alexanderu Etkindu, Ivanov je rad bio “dio ambicioznog plana transformacije društva. Visokopozicionirani boljševici koji su podržavali Ivanova bili su intelektualci koji su u znanosti vidjeli sredstvo za ostvarenje svog sna o socijalističkoj utopiji…”

Njihovi su ciljevi nadilazili znanstveni prestiž. Navodno su nastojali promijeniti način razmišljanja nacije kako bi bio više u skladu s njihovim načinom razmišljanja.

Jedan od načina da se to učini bio je kroz ‘pozitivnu eugeniku’, korištenje AI-a za ubrzavanje širenja poželjnih osobina – spremnost za zajednički život i rad, na primjer – i za uklanjanje ‘primitivnih’ osobina kao što su konkurentnost, pohlepa i želja za posjedovanjem imovine…

Osvrćući se na ljudske iskonske pretke, nadali su se da bi se ljudsko naslijeđe moglo iskoristiti za promjenu društva za opće dobro.

Neki vjeruju da je Ivanov dijelio boljševičke ideale i da je to za njega bila dijelom politička odluka. Drugi navode da je “AI” bio njegov jedini cilj, a afrička situacija bila savršena odskočna daska da svoje misli provede u praksi.

Lako je vidjeti kontroverznog Ivanova kao čudovište, “Crvenog Frankensteina” i izolirani slučaj ludog znanstvenika. Iako nipošto nije jedini stručnjak koji je spajao ljudske i životinjske gene, zasigurno je otišao predaleko pokušavajući prisiliti žene na umjetnu oplodnju.

Također nas “podsjeća na ulogu koju politika može igrati u razvoju znanstvenog istraživanja čak i ako znanstvenici koji su izravno uključeni nisu sami dio politike.”

Možda je njegovu priču o genetskom eksperimentiranju najbolje promatrati kao priču upozorenja, slično kao i sam originalni Frankenstein.

Zona zanimljivosti