Carl Sagan (1934. – 1996.), astronom i astrobiolog, jedan od ključnih voditelja brojnih misija svemirskih istraživanja, široj je javnosti postao poznat po svojim popularnoznanstvenim knjigama te legendarnoj seriji Kozmos…

 

Smatrao je da postoji veliko opće zanimanje za istraživanje planeta kao i za mnoge srodne predmete znanstvenog istraživanja – postanak života, Zemlje, kozmosa, traganje za izvanzemaljskom inteligencijom, te za našu povezanost sa svemirom. Vođen tim životno potvrđenim iskustvom, na jednostavan i pristupačan način povezao je mnoge znanstvene discipline kako bi nas poveo kroz beskrajna prostranstva mikro i makrokozmosa, neprestano ukazujući na njihovo jedinstvo. Od iznimne mu je važnosti bila veća svijest i odgovornost ljudskih bića prema njihovom domu, Majci Zemlji, s kojom dijelimo tajanstvenu sudbinu: Naš divni, plavi planet, Zemlja, jedini je dom za koji znamo… Naša inteligencija i naša tehnologija dale su nam moć da utječemo na klimu. Kako ćemo upotrijebiti tu moć? Hoćemo li radije trpjeti neznanje i samodopadljivost u stvarima koje se tiču cijele čovjekove obitelji? Cijenimo li kratkoročne pogodnosti više od dobrobiti Zemlje? Ili ćemo, možda, početi razmišljati i o onome što dolazi sutra, brinuti i o našoj djeci i unucima, razumjeti i zaštititi složene sustave za održanje života na našem planetu? Zemlja je sićušan i krhki svijet. Trebamo ga njegovati.

Povodom Dana planeta Zemlje donosimo izvadak iz Saganove knjige Blijeda plava točka nadahnut slikom koju je, na Saganovu sugestiju, snimio Voyager 1 prije trideset godina, 14. veljače 1990. godine. Dok je letjelica napuštala naše planetarno susjedstvo i putovala prema rubu Sunčeva sustava, inženjeri su zaokrenuli njezine kamere kako bi uputila posljednji pogled na matični planet.

Carl-Sagan-blijeda-plava-tocka

Snimka Zemlje s Voyagera 1 na udaljenosti od oko 6,4 milijarde kilometara i približno 32 stupnja iznad ekliptičke ravnine

PREPORUČUJEMO

Zbog fotografiranja u blizini Sunca, kroz raspršene svjetlosne zrake, Zemlja se pojavljuje kao sićušna točka svjetlosti, veličine samo 0,12 piksela. Ova je slika jedan od zadnjih fotografskih zadataka Voyagera 1 koji je snimio, kako to njegovi kreatori vole reći, obiteljske portrete Sunca i planeta.

Blijeda plava točka

Za nekoga tko gleda s ove daljine, Zemlja ne izgleda nimalo zanimljivo. Ali za nas, to je već drugačije. Pogledajmo ponovno tu točkicu. To je ovdje. To je naš dom. To smo mi. Na njoj su svi koje volite, svi koje poznajete, svi za koje ste ikada čuli, svako ljudsko biće koje je ikada postojalo na njoj je proživjelo svoj život.

Carl-Sagan-zemlja

Tu na čestici prašine koja lebdi na Sunčevoj zraci, živi, ili je živjela, sveukupnost naše radosti i patnje, tisuće vjerskih uvjerenja, ideologija i ekonomskih učenja, svaki lovac i sakupljač hrane, svaki junak i kukavica, svaki stvaratelj i razaratelj civilizacije, svaki kralj i seljak, svaki zaljubljeni mladi par, svaka majka i otac, nadobudno dijete, izumitelj i istraživač, svaki učitelj morala, svaki korumpirani političar, svaka “super ­zvijezda”, svaki “vrhovni vođa”, svaki svetac i grešnik u povijesti naše vrste.

Zemlja je vrlo mala pozornica u neizmjernoj svemirskoj areni. Razmislite o rijekama krvi koje su prolili svi ti generali i carevi da bi mogli pobjednički i u slavi postati kratkotrajni gospodari djelića te točke. Razmislite o beskrajnim okrutnostima stanovnika jednog kutka ovoga piksela prema stanovnicima nekog drugog kutka koji se od njih jedva razlikuju, kako su česti njihovi nesporazumi, kako su željni ubijati jedni druge, kako je žestoka njihova mržnja. Ta točka blijede svjetlosti dovodi u pitanje naše umišljeno držanje, samovažnost te zabludu da imamo neki povlašteni položaj u univerzumu.

Naš je planet usamljena točkica u velikom svemirskom mraku koji je okružuje. U našem mraku, u svom tom neizmjernom prostranstvu, nema nikakve naznake da će odnekuda doći pomoć koja bi nas spasila od nas samih.

Zemlja je jedini svijet za kojeg se do sada zna da na njemu postoji život. Nema drugog mjesta gdje bi, barem u bliskoj budućnosti, naša vrsta mogla odseliti. Posjetiti ga, da. Naseliti ga, još ne. Sviđalo se to nama ili ne, za sada je Zemlja naše mjesto boravka.

Kaže se da je astronomija iskustvo koje uči skromnosti i izgrađuje karakter. Vjerojatno ne postoji bolji dokaz lakoumnosti ljudske taštine od te udaljene slike našeg malenog svijeta. Za mene ona naglašava našu odgovornost da budemo obzirniji i dobrohotniji jedni prema drugima i da čuvamo i poštujemo blijedoplavu točku, jedini dom za koji znamo.

Nataša Žaja