Najveće misterije svijeta…

Od artefakata koji jednostavno ne bi smjeli postojati do signala vanzemaljaca, od neobjašnjivih epidemija do šifriranih spisa koji nisu stoljećima odgonetnuti, neki misteriji jednostavno ostaju bez objašnjenja i nakon stoljeća proučavanja.

Teoretičari zavjera vole svašta proglašavati neobjašnjim pa su im tako i piramide dokaz vanzemaljske intervencije, iako je to najjednostavniji oblik za slaganje hrpe kamenja a čak postoje i zapisi koliko su radnici na piramidi plaćani.

No, ovi nalazi prkose ikakvom smislu i prema svemu što znamo jednostavno ne bi trebali postojati, a ako ih ikada objasnimo, većina njih će zauvijek promijeniti naše shvatanje historije, piše Net.hr.

Klin iz Aiuda

Uređujući obalu rijeke Moriš kod grada Aiuda u Rumuniji, radnici su prije 30-ak godina pronašli tri krajnje neobična predmeta. Poslani su na analizu u Cluj Naopocu. Za dva se brzo ispostavilo kako pripadaju izumrlom sisavcu koji je živio prije 80.000 godina. No treći predmet i danas zbunjuje naučnike.

U pitanju je, pretpostavljaju stručnjaci, sjekira, klin ili slična alatka. Problem je u tome što je od metala i to 90 posto od aluminija, metala kojeg čovjek koristi tek zadnjih 200 godina.

Nagađalo se kako je sjekira možda podmetnuta u moderno doba, no dva nezavisna laboratorija, rumunski i švicarski potvrdila su da je artefakt star 250.000 godina. Prema dosadašnjim arheološkim nalazištima, u to vrijeme ljudski rod nije znao niti izbušiti rupu u kamenu, a kovinu, nije ni poznavao. Ponajmanje aluminij koji je otkriven tek početkom 19. stoljeća. Ta je kovina još 1855. godine bila toliko rijetka da je komad aluminija bio izložen na Svjetskoj izložbi u Parizu kao najveća rijetkost.

Aluminijska sjekira (ili klin) izložen je u Nacionalnom muzeju transilvanijske historije. Opis je kratak i jednostavan: “Porijeklo još nepoznato”.

Moai

Na sam Uskrs 1772. godine nizozemski istraživač nabasao je na otočje koje ga je prilično iznenadilo. Tragao je za Terrom Australis, hipotetskim južnim kontinentom za kojeg su tadašnji učenjaci smatrali da mora postojati kako da bi sjeverna i južna polutka bile u ravnoteži. Umjesto kontinenta otkrio je otok na jugoistoku Tihog okeana, usred ničega.

Prvo što ga je iznenadilo je to što je otok bio naseljen (s, kako je napisao, dvije do tri hiljade ljudi) iako je gotovo 2.000 kilometara od najbližeg kopna (a 3.500 kilometara od obale Južne Amerike).

No, najviše su ga šokirali ono po čemu su Uskršnji otoci najpoznatiji – Moai, divovski kipovi kamenih glava.

Rongorongo

Divovske glave nisu jedina enigma Uskršnjih otoka. U 19. stoljeću, europski istraživači zainteresirali su se za 20-ak drvenih pločica na kojima su misteriozni spisi, nazvani Rongorongo, što na jeziku naroda Rapa Nui znači “recitirati, govoriti”. Tekstovi su napisani u različitim pravcima, a sami znakovi su obrisi ljudskih, životinjskih, biljnih i geometrijskih oblika.

Do danas ih niko nije uspio dešifrirati, a niti autohtoni stanovnici nisu znali šta znače. Neki antropolozi i etnolozi tvrde kako je Rapa Nui imao drugi sistem pisanja, za obične stvari poput rodoslovlja ili hronika koji je izumro, a da je svećenstvo konstruiralo drugo pismo koje su strogo čuvali u tajnosti.

Tepe

Gobekli Tepe u Turskoj je arheološko nalazište na planinskom prijelazu, a sastoji se od 200 stupova, otprilike tri metara visokih i 20 tona teških, složenih u otprilike 20 krugova. Mnogi stupovi imaju ugravirane životinje predatore.

Ništa od ovog ne bi bilo iznenađenje da su podignuti, recimo, u vrijeme egipatskih piramida ili Stonehengea, no Gobekli Tepe je sagrađen prije 12.000 godina.

Wow! signal

Ljetne noći 1977. godine, radio teleskop Veliko uho Univerziteta u Ohiju snimio je prilično neobičan signal. Signal je trajao 72 sekunde, poslije kojih ga teleskop (koji se tada koristio za traganje za vanzemaljskim signalima) više nije mogao pratiti. Kada je vidio rezultate, astronom Jerry R. Ehman bio je toliko šokiran da je jednostavno napisao WOW.

Ne bez razloga – signal je imao sve parametre koje su astronomi očekivali od vanzemaljskog radiosignala – bio je baš na pravoj frekvenciji, a da ih se ne interpretira kao pozadinsko zračenje. Zbog načina na koji je Big Ear konstruiran, bilo je nemoguće odrediti tačnu lokaciju izvora signala, no čini se da je nastao u sazviježđu Strijelca, blizu zvijezde Tau Sagittarii, udaljene 120 svjetlosnih godina od Zemlje. Do sada su astronomi ponudili niz objašenjnja, no ni jedno u potpunosti ne odgovara parametru signala, a i nakon 40 godina pokušavaju naći sličan.

Baterija iz Bagdada

Čudni artefakti otkriveni su 1936. godine tokom arheoloških iskapanja u selu Khuyut Rabbou’a, oko 20 kilometara jugoistočno od centra Bagdada. Posuda od terakote, s bakrenom cijevi i manjim željeznim valjkom datiraju između četvrtog i trećeg st. pr.n.e.

U prosincu 1939. godine, ubrzo nakon početka Drugog svjetskog rata, njemački arheolog Wilhelm Konig uočio ih je u podrumu Narodnog muzeja Iraka i odmah prepoznao njihovu sličnost s galvanskim baterijama.

Rekonstrukcija uređaja je pokazala da bi mogli stvarati istosmjernu električnu struju u rasponu od 0,4 do 1,9 volta. Ako je to tačno, taj bi uređaj za dva tisućljeća nadmašio zasad priznatu godinu otkrića struje – otkrića elektrohemijskih ćelija, koje je otkrio Alessandro Volta.

Jesu li se ili nisu ovakvi uređaji koristili kao baterije dosta je nejasno i arheolozi se ne slažu, no također ne znaju za šta bi im trebala struja. Neki smatraju da se uređaj koristio za galvaniziranje objekata, no dokaz za korištenje uređaja u tu svrhu nije pronađen.

No, znamo da bi baterije u teoriji mogle funkcionirati.

072info