Čovjek se lako može izgubiti bilo gdje, ali ništa nije poput pustinje Atacama u Čileu…

Prožeta beskrajnim dolinama ispunjenih ničim osim pijeska, niskim brežuljcima i stjenovitih dinama kilometrima u svakom smjeru, pustinja Atacama u sjevernom Čileu najsuša je pustinja i najpustije mjesto na Zemlji.

Spaljeni mjesečev krajolik i teren nalik Marsu stvoren je kao za ogromni filmski set od preko 105 tisuća četvornih kilometara, izgrađen isključivo za snimanje ekspedicije na Mars.

Unatoč činjenici da Atacama podsjeća na Crveni planet, ovdje se nije snimalo mnogo filmova. I za to postoji vrlo dobar razlog.

Istraživanja koje je provodila NASA pokazala su da je prosječna količina oborina u ovoj regiji bila oko 1 mm godišnje s ogromnim područjima pustinje bez ijedne kapi više od 400 godina!

To, zajedno s nepodnošljivim ekstremima temperatura od 40ºC usred dana i 5ºC tijekom noći, čini ovu pustinju toliko sušnom da je gotovo nemoguće da se ovdje netko zadrži duži period.

Iz tog razloga, vrlo je čudno da su najraniji umjetno mumificirani ljudski ostaci pronađeni upravo ovdje u ovoj pustinji, što ukazuje na procvat davno izgubljene civilizacije.

Godine 1917. njemački arheolog po imenu Max Uhle prvi je identificirao da su ljudi koji su se uglavnom oslanjali na ribolov i lov živjeli u pustinji Atacama i južnom Peruu između 7000. i 1500. pr. Kr.

U svojoj je arheološkoj ekspediciji pronašao mumificirane ostatke Chinchorosa koji su tisućama godina prethodili egipatskim mumijama.

Pustinja Atacama počiva neometana bilo kakvim znakovima ljudske aktivnosti sa svojim monotonim prizorom koji se čini još strašnijim od same pustinje.

Mala makadamska cesta oko 75 km južno od grada Antofagaste vodi do velike 11 metara visoke cementirane ruke, koja strši iznad pijeska.

Djelo je čileanskog kipara Maria Irarrázabala, zvano “Ruka pustinje”.

“Ruka pustinje” se nalazi 75 kilometara izvan grada.

Činjenica da je napravljena na tako pustom mjestu, tako daleko od civiliziranog svijeta, doprinosi dubokom učinku koji je Mario pokušavao podijeliti sa svijetom.

 

 

Čovjeka se zapita kako je ovakav spomenik izgrađen na ovakvom mjestu, bez vode koja je udaljena kilometrima.

Skulptura je viša od vratnice američkog nogometa i svečano je otvorena 1992. godine.

Druga ruka istog umjetnika, desna, nalazi se na gotovo 2000 kilometara udaljenu obalu Atlantika uz urugvajsko odmaralište Puntu del Este, obično poznata kao “Spomenik utopljenicima”.
Ove dvije ruke zajedno pokazuju čudesan umjetnički izričaj.

Podzemni div koji u svojim rukama drži cijelu Južnu Ameriku.

Zona zanimljivosti