Rasplesane šume…

Među najneobičnijim šumama na svijetu, postoji jedna u Rusiji koja se zove Rasplesana šuma, kao i jedna u Poljskoj koja se zove Kriva šuma.

Izgledaju donekle slično, sadrže niz borova obilježenih svojim čudnim rastom, a pojavile su se mnoge legende i teorije koje objašnjavaju ovu izvanrednu pojavu.

Kriva šuma u Poljskoj, u blizini grada Gryfino u Zapadnoj Pomeraniji, ima oko 100 vijugavih borova zasađenih negdje oko 1930. (kada je teritorij još bio dio Njemačke).

Mnogi ljudi vjeruju da je neka vrsta alata ili tehnike namjerno korištena kako bi stabla rasla na ovaj način, a specifične metode nisu poznate.

Također se pretpostavlja da su stabla umjetno deformirana kako bi se stvorilo prirodno zakrivljeno drvo za namještaj ili izgradnju brodova.

Drugi misle da je možda bila posebno jaka snježna oluja koja je tako oblikovala stabla, ali, to su samo teorije.

Kao i u Rasplesanoj šumi Rusije, razlozi zašto su stabla na ovaj način rasla su nepoznati. Malo je vjerojatno da su ih zalijevali votkom ali među mještanima ova šuma je poznata i kao Pijana šuma.

Rasplesanu šumu ili Pijanu šumu, kako hoćete, možete pronaći na Kurskoj prevlaki – uskoj pješčanoj dini koja odvaja Kurski zaljev od Baltičkog mora.

Ljudi su 1960-ih posadili borove kako bi pomogli u održavanju stabilnosti pješčanih dina.

Upravo se taj klimav teren smatra jednim od mogućih razloga njihova krivudavog i deformiranog rasta.

Postoji i nekoliko drugih teorija koje objašnjavaju čudan rast borova.

Među prihvaćenim znanstvenim objašnjenjima krivac bi mogao biti borov moljac – štetočina borovih plantaža čije se ličinke uvlače i hrane se pupoljcima u razvoju – kada su stabla bila vrlo mlada.

Iako je to moglo uzrokovati da stabla u početku imaju netipičan rast, borovi su kao i svaka druga biljka nastavili rasti prema gore, jureći sunčeve zrake.

Pritom je njihov rast ispravljen, ali su rane anomalije ostale, dajući iskrivljene oblike stabala.

Alternativne teorije upućuju prstom na snažne vjetrove, ili možda na ljude koji su to nekako namjerno učinili borovima.

Ova čudna stabla zaokupila su maštu lokalnog stanovništva.

Jedna legenda se odnosi na pruskog princa koji je jednog dana lutao šumom kad je čuo neodoljivu melodiju.

Glazba koja grije srce dopirala je od lijepe mlade djevojke koja je svirala liru na šumskoj čistini.

Princ se zaljubio na prvi pogled. Odmah je zaprosio tajanstvenu djevojku, no ona mu je rekla da se može udati samo za nekoga tko dijeli njezinu kršćansku vjeru.

Princ je bio voljan obratiti se i postati kršćanin, ali je zamolio djevojku da prvo pokaže hrabrost svog Boga, što je djevojka i učinila.

Kad je ponovno nastavila svirati liru, cijela je šuma utihnula, a drveće oko njih počelo je plesati. Princ je bio zadovoljen i njihova priča završava sretnom zajednicom.

Postoje i neka manje sretna praznovjerna objašnjenja kako je došlo do čudnog rasta stabla.

Neki ljudi vjeruju da je šuma mjesto sukoba dobrih i zlih sila, a njihova energija je odgovorna za zgrčene borove.

Postojanje tolikog broja teorija i legendi upućuje na to koliko je ovo mjesto posebno.

Nije iznenađujuće da je Plešuća šuma dio zaštićenog područja. Godine 2000. cijela Kurska prevlaka, koja pokriva gotovo 100 kilometara, proglašena je UNESCO-vom svjetskom baštinom.

Zona zanimljivosti