Midino zlato…

Mida u grčkoj i rimskoj legendi, kralj Frigije, sin Gordija i Sibele poznat po svojoj gluposti i pohlepi je protagonist jednog od najpoznatijih antičkih mitova.

Ovaj mit je inspirisao mnoge pisce i umjetnike a rimski pjesnik Ovidije je u svom djelu “Metamorfoze” dao svoj puni oblik liku Mide.

U Ovidijevim “Metamorfozama, Knjiga XI” data je klasična verzija čuvenog mita o Midinom zlatu.

I danas je Mida simbol pohlepe i opasnosti koje ona donosi, sinonim za bogataša i modernog čovjeka opsednutog kupovinom.

Prema mitu, kralj Mida je u šumi našao pijanog Silena, poočima i pratioca starogrčkog boga plodnosti Zemlje, vegetacije, vina, žena i uživanja Dionisa.

Kada ga je doveo kući Dionis mu je obećao da će mu ispuniti svaku želju.

Mida je poželio da se sve što dotakne pretvori u zlato.

Zapitan da li je siguran da želi baš to, on odvrati : “To je moj konačni odgovor, gospodaru“.

Zato što se sve oko njega, što bi dodirnuo pretvaralo u zlato postao je najbogatiji čovjek na svijetu.

Ali, kada je ogladnio svaki zalogaj koji bi dotakao pretvarao se u zlato.

Uplašena njegova kćerka je dojurila da ga zagrli i utješi ali čim ju je zagrlio, ona se pretvorila u zlatnu statuu.

Mida je zatražio od Dionisa da ga spasi.

Trebalo je da zaroni sa kćerkom u rijeku Paktol, danas Gedir, koja je od tada bila zlatonosna i spere svoj “zlatni dodir“.

Cdm