Park čudovišta…

Veliki ratni slon koji lovi vojnika, čudovišna riblja glava ili ogromna glava prestravljenog izraza lica — s riječima ispisanim iznad usta: “Svaki razum odlazi.” Ovo je među više od 30 uznemirujućih kamenih skulptura prekrivenih mahovinom u tajanstvenom vrtu iz 16. stoljeća koje lokalno stanovništvo naziva Park čudovišta, u šumi gradića Bomarza u Italiji, oko 80 kilometara sjeverno od Rima.

Ovaj je park 1552. godine dao sagraditi princ Pier Francesco Orsini, poznat kao Vicino i on je, prije svega, odraz njegove patnje.

Nije osmišljen s ciljem da privlači turiste svojom ljepotom, već da šokira.

Pier Francesco “Vicino” Orsini, rođen 1523., bio je zaštitnik umjetnosti i vojvoda od Bonzara. Sredinom 1500-ih, njegov privilegirani život dobio je mračni zaokret. Kao general u vojsci tijekom talijanskih ratova, sudjelovao je u nasilnim vojnim pohodima; tijekom bitke u Artoisu, gradu u sjevernoj Francuskoj blizu granice Njemačke, poginuo je njegov zapovjednik i bliski prijatelj, Orazio Farnese.

I sam Orsini bio je zarobljen od Nijemaca, te je nekoliko godina proživljavao tko zna što kao ratni zarobljenik.

Nakon njegovog puštanja i povratka u Bomarzo, distancirao se od formalne religije.

Prešao je na epikureizam, filozofiju posvećenu jednostavnim užicima definiranim odsutnošću boli i zalaganjem za umjeren život, te se okružio umjetnicima, piscima i drugim kreativnim ljudima.

Zajedno s papinskim arhitektom i dizajnerom renesansnih vrtova Pirrom Ligoriom, Orsini je 1552. počeo izrađivati planove za Sacro Bosco.

Ali Orsini je odbacio običaje tog vremena.

Umjesto uredne simetrije živica, kićenih fontana i herojskih rimskih bogova, imao je živahniju i moderniju viziju.

Pogled na skulpturu usred vegetacije u parku Bomarzo. Također poznat kao Park čudovišta, stvoren je kako bi iznenadio posjetitelja nadrealističkim djelima u kamenu. Regija Lazio, središnja Italija.

Neki povjesničari kažu da je groteska vrtova inspirirana vizijama u klasičnoj književnosti s kojima je Orsini bio dobro upoznat, kao što su Vergilijeva Eneida i Mahniti Orlando pjesnika Ludovica Ariosta, djela koja prikazuju miješanje prirode i umjetnosti.

Drugi sugeriraju da je namjerno stvarao kontrapunkt svijetlim i uzvišenim vrtovima svog prijatelja kardinala Cristofora Madruzza u obližnjem gradu Soriano di Cimino. (Ako su bili suparnici, bili su prijateljski nastrojeni: skulptura Kosi toranj u Orsinijevom vrtu posvećen je Madruzzu.)

Hram vječnosti posvećen je njegovoj voljenoj supruzi Giuliji Farnese, koja je preminula ubrzo nakon njegova izlaska iz zatvora. Neki kažu da je Orsini stvorio vrt kao način da se nosi sa svojom tugom.

Tijekom 19. i početkom 20. stoljeća park je polako propadao a skulpture je prekrila mahovina.

Ali njegovo propadanje učinilo ga je još više nadrealnim, što se svidjelo umjetniku Salvadoru Daliju.

Bio je toliko inspiriran parkom da je tamo snimio i kratki film a kamena su čudovišta inspirirala i jednu od njegovih poznatih slika “Iskušenje Svetog Antuna” iz 1946.

Dalijeva pozornost obnovila je zanimanje za Park čudovišta a bogata lokalna obitelj poduzela je mjere obnove.

Danas je park glavno turističko odredište.

Nekoliko filmova koristilo je jedinstvene skulpture parka kao pozadinu.

Zona zanimljivosti