Tisulska princeza…

U septembru 1969. godine u selu Ržavčik koje leži među beskrajnim snježnim ravnicama Sibira u okrugu Tisul, otkriveno je nešto što će zauvijek ostati upisano u istoriju.

Aleksandar Masaligin, cijenjeni lider u rudarskoj industriji, imao je zabrinut izraz lica dok je čitao poruku koju je primio. U poruci je pisalo da je jedan od rudara otkrio nešto što je izgledalo kao mermerni sarkofag na dubini od 70 metara ispod zemlje.

Masaligin je bez odlaganja obavijestio vlasti, a među rudarima su brzo počele širiti glasine o ovom čudnom otkriću.

„Doći će i uzeti nam to“, gunđali su. „A mi, koji smo ga našli, ostaćemo praznih ruku. Neće nam ni reći šta je unutra.”

Međutim, Masaligin je bio nepokolebljiv u svojoj odluci da izvadi sarkofag na površinu, jer je ovo otkriće imalo potencijal da promijeni tok istorije. Rudari su jedva čekali da ga otvore, vjerujući da sadrži neko blago.

Ali, na njihovo razočarenje nakon što su otvorili sarkofag, nisu pronašli nikakvo blago. Umjesto toga, u sarkofagu je ležala mlada žena uronjena u neobičnu ružičastu tečnost.

Posjedovala je elegantnu ljepotu koju kao da je stvorila sama priroda. Činilo se da ima oko 25-30 godina, sa upadljivo širokim plavim očima koje su gledale u nebo.

Kosa joj je bila tamnosmeđa i meka, spuštajući se niz njena ramena poput vodopada sve do struka. Nosila je bijelu čipkanu haljinu ukrašenu cvijećem, koja joj je davala bezvremenski i elegantan izgled.

Pored njene glave nalazila se mala crna metalna kutija uronjena u tečnost. Kutija je ličila na savremeni pametni telefon, međutim niko nije znao o čemu se radi.

Nazvali su je “Tisulska princeza“…

Vođen velikom radoznalošću i ignorišući sva upozorenja, jedan od rudara je odlučio da umoči prst u tečnost i proba njen ukus.

Sljedeća sedmica je za njega bila užasno iskustvo, jer je doživio psihički slom. Tokom jedne hladne sibirske zimske noći, tragično se smrznuo ispred vlastitog praga, ne mogavši ​​čak ni prepoznati svoj dom.

Ubrzo nakon što je ova mlada žena otkopana, pojavili su se nepoznati ljudi koji su nosili siva zaštitna odijela. Njihov cilj je bio spriječiti eventualno curenje informacija u vezi sa ovim otkrićem.

Ubijedili su okupljenu gomilu da je mjesto zarazno samo da bi ih rastjerali, a onda je ovaj misteriozni sarkofag sa tijelom žene oduzet od rudara i helikopterom prevezen na nepoznatu lokaciju.

Kasnije, u daleki Novosibirsk je stigao naučnik i iznio svoje teorije i ideje o drevnoj princezi, sugerišući da je izuzetno stara, vjerovatno stotinama miliona godina.

Vjerovao je da su ružičasta tekućina i tkanina njene odjeće zagonetna enigma koju nauka trenutno ne može riješiti.

Lokalne novine objavile su skromni članak o ovom otkriću, a kada se činilo da će javnost ostati u mraku, dogodio se iznenađujući preokret.

Muškarci u sivim odijelima su se vratili u grad i počeli pregledavati zgrade i kuće u selu, oduzimajući sve novine sa navedenim člankom.

Odbijali su da priznaju postojanje princeze i ulagali su ogromne napore da uklone sve tragove o njenom postojanju iz istorije.

Naučnik i urednik novina iz Novosibirska, suočili su se sa posljedicama zbog svojih napora da otkriju istinu koju je vlada pokušala da sakrije.

Postoje izvještaji da su svi svjedoci incidenta umrli pod misterioznim okolnostima u kratkom vremenskom periodu.

Nejasno je da li su ovi svedoci stradali zbog opasnih isparenja koje je ispuštala nepoznata ružičasta supstanca, ili su eliminisani tajnim operacijama KGB-a. Stvarne činjenice oko ovih smrti za sada su nepoznate.

Ipak, teorije i pretpostavke su se i dalje širile. Neki su čak vjerovali da je Tisulska princeza možda bila ambasador sofisticirane vanzemaljske civilizacije.

Javnost je sve više počela da prihvata ove teorije, jer je vlada stalno poricala postojanje ovog otkrića.

Istraživači koji su nastavili istraživanje, pokušavali su shvatiti kako je ova žena mogla postojati prije oko 800 miliona godina, u paleozoičkoj eri, prije pojave dinosaurusa, pa čak i prije formiranja prvog uglja na planeti.

Nekoliko godina nakon zagonetnog otkrića Tisulske princeze, obale Ržavčika su ponovo bile pod istragom. Ovog puta, tim stručnjaka i radnika je poslat da otkrije dodatne artefakte.

Vojska je ogradila područje oko originalnog mjesta otkrića, kako bi spriječila znatiželjne mještane da uđu.

Jedne večeri grupa vojnika je odlučila da ode u obližnji pab. Već malo pripit, jedan od njih je otkrio najvažniju tajnu vezanu za njihovu misiju – prilikom iskopavanja otkrivena su još tri sarkofaga nalik prvom ali bez tijela.

Ovo otkriće dovelo je do novog niza istraživanja a najzagonetniji aspekt ove misterije je bio kako je tijelo Tisulske princeze ostalo sačuvano nakon toliko vremena. Začudo, nije izgledala kao mrtva, već u stanju mirnog sna.

Zbog toga je mnogi nazivaju “pravom uspavanom ljepoticom”.

Da li je onda možda moguće da je bajka o Trnoružici izmišljena verzija koja ima veze sa ovim otkrićem?

Nemamo načina da saznamo ali ovo je intrigantno pitanje koje izaziva zbunjenost u našim umovima dok završavamo ovo mistično putovanje.

Misteriozno.com