PLEJER
Getting your Trinity Audio player ready...
|
Molimo vas da iznesene informacije shvatite kao legendu o pokušajima stvaranja univerzalnih vojnika…
Ova ideja je bila u zraku cijelo vrijeme. I neki eksperimenti u ovom području možda su provedeni.
Potreba za očuvanjem kompleksa u Alpskim planinama prvi put je najavljena još 1941. godine. Tada su neki austrijsko-njemački znanstvenici s užasom shvatili kakvog čudovišta stvaraju od čovjeka. Da, njegove fizičke karakteristike bile su nekoliko puta veće od originalnih, a rezultat je došao 10-15 minuta nakon ubrizgavanja seruma. U ovom slučaju osoba je izgubila sposobnost samostalnog donošenja odluka, ali je ovaj problem riješen pomoću posebne opreme koja je bila pričvršćena na glavu ispod kacige. U pravom trenutku, monotoni glas naredio je vojniku što treba učiniti.
Stvaranje univerzalnih vojnika trebalo je dati prednost na prvoj crti. Da nije bilo bojkota znanstvenika koji su uvidjeli štetnost svojih eksperimenata, rezultati bi bili puno impresivniji. Nakon promjene znanstvenih radnika, ispitivanja su nastavljena još 2 godine. Tek 1943. godine, kada je postalo jasno da bi razvoj mogao pasti u ruke neprijatelja, objekt je stavljen u naftalin. Štoviše, ne samo da su bunker zatvorili hermetičkim zatvaračem, nego su i raznijeli stijenu kako bi vrata potpuno i nepovratno zazidali.
Od incidenta je prošlo više od 60 godina. Stiglo je 21. stoljeće – stoljeće tehnološkog napretka. Koristeći najnoviju opremu, geolozi iz Austrije i Švicarske skenirali su dio Alpskih planina i tamo otkrili praznine koje su dosad bile nepoznate. Okupivši geologe, speleologe, geofizičare i druge istraživače, počeli su razvrstavati ruševine. Mještani su upozorili da ponekad čuju glasan zvuk iz dubine planina, kao da neka vrsta opreme radi.
Prolaz očito nije bio prirodnog podrijetla.
Stručnjaci su sve pripisali huku vjetra u špiljama i nisu ni slutili kakva ih opasnost može čekati. Nakon što su razvrstali krš od kamenja, naišli su na moćna višetonska vrata s hermetičkim brtvljenjem.
Ovo neočekivano otkriće iznenadilo je istraživače, ali je u isto vrijeme izazvalo istinski interes. Nakon nekoliko tjedana uzaludnih pokušaja, odlučeno je probušiti prolaz u blizini. Ispostavilo se da je to lakše nego otvoriti bogzna kad su vrata bila napuštena.
Ušavši unutra, ljudi su primijetili da špilja uopće nije prirodna – zidovi su bili glatki, s komunikacijama položenim duž njih. Istina, svjetlo u bunkeru se nije upalilo, vjerojatno je zbog starosti otkazao sustav.
Idući dublje, istraživači su prolazili kroz razne prostorije. Neki od njih bili su skladišta s kutijama. Bilo je nekoliko laboratorija i operacijskih dvorana. Sve je upućivalo na to da je ovdje nekada postojao prilično veliki kompleks, a sudeći po natpisima i lecima pripadao je Nijemcima za vrijeme Drugog svjetskog rata.
U nekom trenutku u daljini je počelo nešto škripati, kao da je proradio generator. Istraživači, koji to nisu očekivali, grupirali su se i polako, bez riječi, krenuli prema ulazu. Neki od njih čak su pomislili da ih netko gleda iz mračnih kutova kompleksa i nešto šapuće, što je izazivalo napade bliske napadu panike. Stručnjaci su svoje otkriće prijavili raznim odjelima.
Vrlo brzo su specijalne snage i vojne jedinice otjerane u tamnicu. Ušli su unutra, a onda se, prema riječima mještana, dogodilo nešto čudno. Otvorena je pucnjava čiji je zvuk odjeknuo cijelom okolicom. Nakon dugog okršaja, vojska se počela evakuirati, a tamnica je dignuta u zrak, toliko da se sada ne može rastaviti.
Koliko je takvih tajnih laboratorija skriveno ljudskim očima? (Foto: blogger.googleusercontent.com).
Prema pretpostavkama, ovaj objekt je bio laboratorij za stvaranje univerzalnih vojnika. Bol, strah, sućut bili su utopljeni u njima, a sve što su mogli činiti bilo je slijediti naredbe. Istodobno, njihovi fizički podaci porasli su nekoliko puta.
Istraživači koji su otkrili podzemni bunker imali su sreće što su preživjeli. Kada je sovjetska vojska pokrenula protuofenzivu protiv Njemačke, njemačko je vodstvo vjerovalo da je to privremeno, te je stoga sačuvalo kompleks za kasniju depresurizaciju. Ali, kao što je poznato, ti se teritoriji nikada nisu vratili pod vojno vodstvo Njemačke.
Eksperimenti nisu dovedeni do konačnog rezultata, iako je, očito, međurezultat bio nešto impresivno. Inače, veliko je pitanje tko je uopće pružio otpor vojsci. Malo je vjerojatno da bi itko nakon Drugog svjetskog rata mogao preživjeti u bunkeru i biti u tako dobroj fizičkoj formi. Osim ako on ili oni ne koriste isti serum. U svakom slučaju, ne može se tvrditi da su se ti događaji ikada dogodili. Mnogi su sigurni da je riječ o fantastičnom prepričavanju, odnosno legendi. Pa neka tako bude.
Epoha