Kineska nauka i tehnologija

Pozitivistička teorija o beskraj­nom napretku i europska eks­panzionistička politika proteklih stoljeća stvorili su opće prihvaćen stav da su se prava znanost i tehnologija razvili jedino u Europi, te da ih ostale kulture nikad nisu imale a kamoli bile ravne Europi po tom pitanju…

Iznimna propaganda o intelektualnoj, kulturnoj i općenitoj nadmoći europskog čovjeka koja je pratila uspjehe kolonijalnih osvajanja, postigla je to da su čak i narodi sa starom i velikom kulturom poput indijske ili kineske prihvatili superiornost Europljana i povjerovali u vlastitu zaostalost. U tom duhu poznati kineski povjesničar filozofije iz XX. st. Fung Yu Lan piše: “Usudio bih se zaključiti da Kina nije imala znanost zato što je prema njezinim mjerilima vrijednosti nije trebala…” Ovakav se stav počeo mijenjati polovicom prošlog stoljeća zahvaljujući objektivnijem proučavanju kineske prošlosti od strane zapadnih autora poput A. Wattsa, J. Needhama i mnogih drugih, a neistinitost tog mišljenja ponajviše opovrgava sama Kina.

Zapravo, prije nešto više od dva stoljeća u Kini je bilo puno ugodnije živjeti nego u Europi. I ne samo tada, nego i cijelih dvije tisuće godina una­trag. Uspoređujući standard života Europe svog vremena i tadašnje Kine, rijetki putnici iz Europe poput Jana de Monte Carvina i Marka Pola potonju nazivaju rajem.

Matrica za tisak

Dok je Europa proživljavala potpunu amneziju srednjeg vijeka u kojem se vjerovalo da je Jeruzalem središte svijeta, te da Nil, Eufrat i Tigris imaju zajedničko podrijetlo u rajskom vrtu u Kini se sustavno razvijala kultura bez srednjovjekovnog prekida. Od III. st. pr.Kr. Kina je bila jedinstvena agrarna sredina bogata prirodnim dobrima i ljudstvom, s dugom administrativnom tradicijom, te povezana jedinstvenim ideogram­skim pismom koje je premoštavalo kinesku jezičnu raznolikost.

Kina nije poznavala feudalni sustav kakav je postojao u većini europskih zemalja. Iako carska, ona je zapravo bila pod upravom činovnika. Ova učena elita do svojeg namještenja dolazila je polaga­njem državnih ispita uvedenih u II. st. pr.Kr., a potpuno usavršenih i ustaljenih u VII. st., te su kao takvi ostali u upotrebi do uspostavljanja republike 1912. g. Kako činovnička služba nije bila nasljedna, stalež činovnika nije bio zatvorena cjelina, pa su čak i siromašni seljaci mogli ući u državnu službu, a postojala je uobičajena praksa preporuke izuzetnih talenata, što je omogućilo da mandarinat okupi najveće umove države unutar državnih struktura.

Konfucijanska etika bila je temelj održavanja društvene strukture još od vremena dinastije Han. Kinezi su bili uvjereni da je samo moralna snaga trajna, te da jedino ona može sačuvati ono što fizička sila može steći. O tome govori poznata priča o prvom caru dinastije Han kojem je jedan od ministara na carevo protivljenje povodom ustano­vljenih propisa odgovorio: “Osvojili ste carstvo na konju, ali na konju nećete uspjeti njime upravljati.” Odgojeni u konfucijanskom duhu Kinezi nisu davali preveliku važnost bogatstvu, jer ono je doduše moglo pružiti udobnost, ali ne i nutarnji mir koji dolazi samo s mudrošću. S tim u vezi od četiri osno­vna staleža: učeni ljudi, seljaci, obrtnici i trgovci ovaj posljednji je bio najmanje cijenjen, a administracija je vodila računa da se trgovci previše ne obogate namećući trgovini velike poreze.

Slika Hsü Yanga iz 1759. g. koja prikazuje prostorije u kojima su kandidati polagali ispite za državne službenike. Kandidati koji su položili prijemne ispite u svojim lokalnim centrima, okupljali su se u pokrajinskim centrima i provodili dane za vrijeme polaganja ispita u ćelijama poput ovih na slici. Nadzirali su ih pazitelji. Ispiti su se sastojali od tema iz filozofije, književnosti, umjetnosti, upravnih i ekonomskih pitanja, te tehnike, astronomije, građevine i medicine.

Paradoksalno je da su postojanost kineske kulture kritičari sa Zapada uzimali kao dokaz ustajalosti i inferiornosti. Istina je da Kina nikad nije doživjela naglu ekspanziju svojstvenu Europi proteklih nekoliko stoljeća, već uvijek postepenu, ali zato stabilniju. Isto tako istina je da se Europa posljednjih stoljeća razvila ponajviše zahvaljujući četirima velikim izumima kojima je Kina zadužila svijet, a to su redom papir, barut, kompas i tisak. No to nisu jedini kineski izumi, jer je Kina oduvijek poklanjala veliku pažnju znanstvenom razvoju, te je po znanstvenim otkri­­ćima stoljećima bila ispred svog vremena, premda nije dozvoljavala razvoj znanosti na račun nutarnje stabilno­sti društva.

Ploča za proricanje shih, najstariji je oblik kompasa otkriven do sada.

Koristili su je majstori feng shuija. Sastoji se od dva dijela: brončane ploče s gravurama osnovnih heksagrama  iz Knjige promjena, strana svijeta, mjesečevih kuća i zviježđa, te Sjeverne žlice (kineski naziv za zviježđe Velikog medvjeda) koja pokazuje jug, napravljene od ma­gnetita. Mi kažemo da igla na kompasu pokazuje sjever, dok se u Kini, u skladu s njihovim svjetonazorom, uvijek govorilo da pokazuje jug.

ČETIRI IZUMA KOJI SU PROMIJENILI SVIJET

Nakon bitke kod Talasa između Kineza i Arapa 751. g. kineski su zarobljenici Arapima prenijeli umijeće proizvodnje papira, odakle se ono brzo proširilo po cijelom arapskom svijetu, da bi oko 900. g. stiglo u Španjolsku.

Italija će u XIV. st. otpočeti s većom proizvodnjom papira, otkuda će se on postepeno širiti Europom da bi tek u XVII. st. započela proizvodnja u Velikoj Britaniji.

Prvi papir napravljen je u Kini još u vrijeme starije dinastije Han u II. st. pr.Kr. ali je bio iznimno krhak. Proizvodnju papira od kore drveta, konoplje i pšenične slame usavršio je par stoljeća kasnije državni činovnik po imenu Ts’ai Lun, dodavši mu određene sastojke koji su ga učinili savitljivim, bijelim, prilično jeftinim i lakim za proizvodnju. Uskoro se papir proširio Kinom i ostatkom istočnog svijeta, omogućivši lakši prijenos znanja.

Karta zvjezdanog neba u zvjezdarnici Tzuchin u Hsianchingu.

Drugi velik utjecaj na zbivanja u svijetu učinio je izum baruta i s tim u vezi razvitak vatrenog oružja. Kineski alkemičari s tisućljetnom tradicijom iza sebe, u periodu između IV. i VII. st. zabilježili su u više zapisa otkriće “vatrene kemikalije” huoyao. Neki povjesničari smještaju otkriće baruta negdje oko 850. g. kada su taoistički alkemičari u jednoj knjizi upozorili na tri opasna sastojka čije miješanje izaziva eksploziju: drveni ugljen, salitra (kalij-nitrat) i sumpor.

Pred kraj T’ang perioda (618. – 907.) barut se već koristio za izradu bombi, a nakon toga za vrijeme dinastija Sung i Yüan (960. – 1368.) osnovna smjesa je bitno poboljšana. Od baruta se prave projektili, rakete i topovska punjenja, te se pronalaze sve razornija vatrena oružja. Oko 1280. g. u Europi susrećemo prva vatrena oružja s metalnom cijevi, da bi oko polovice XV. st. vatreno oružje postalo najučinkovitije oružje na bojnom polju, a njegov razvoj i utjecaj na svijet na žalost do današnjih dana nije prestao.

Kompas je isključivo kineski izum. Dok Europa nije ni znala za postojanje magnetskih polova, u Kini su znanstvenici sustavno proučavali magnetsku deklinaciju (otklon magnetske igle od smjera sjever-jug). U I. st. pr.Kr. nalazimo usavršene kompase koje koriste majstori geomantije (feng shui) u obliku ploča za proricanje shih s magnetnom žlicom.

U vrijeme dina­stije T’ang kineski znan­stvenici su otkrili da se čelična igla može magnetizirati ne samo trljanjem o magnetit, već i pomoću magnetskog polja Zemlje. Čelična igla postavljena u smjeru sjever-jug zagrijana do usijanja i potom ohlađena prirodno bi se magnetizirala. Tijekom dinastije Sung (960.- 1279.) kineski brodovi koji su plovili u arapske luke imali su karte s ucrtanim pomorskim putevima i kompase koji su im omogućavali kraću i sigurniju plovidbu. Potkraj perioda Sung kompas su počeli koristiti arapski, a potom i europski pomorci, što će na kraju dovesti i do otkrića Novog svijeta.

Li Ping (oko 309. – 240. g. pr.Kr.) je bio guverner pokrajine Sichuan i poznati inženjer svog vremena.

Ukrotio je vode rijeke Minchiang osiguravši na taj način prehranu za pet milijuna ljudi. Nakon toga napravio je još sedam sličnih projekata. Zbog svojih poduhvata postao je legendarna ličnost te mu je podignut hram u Kuanhsianu, pored usjeka kroz planinsku kosu čijim je probijanjem rukovodio.

Premda mnogi misle da je Gutenbergova Biblija najstarija tiskana knjiga na svijetu, od nje je starija Dijamantna sutra tiskana 878. g. u Kini. Ona je zapravo najstarija sačuvana knjiga na svijetu, ali su i prije nje u Kini tiskane knjige. Nakon usavršavanja izrade papira, u periodu Yin (265. – 420.) postupak tiskanja već je raširen Kinom.

Bio je to više jedan oblik grafike na drvu, koji se usavršavao tokom narednih stoljeća. Poteškoća je bila u dugoj pripremi matrice, odnosno svaka se stranica knjige prvo crtala na drvenoj ploči, a zatim dubila. Oko 1045.g. činovnik po imenu Pi Sheng izumio je pojedinačna tiskarska slova, tj. ideograme izrađene od fine gline koji su se lijepili na metalnu podlogu i tako slagali prema potrebi, te se mogli iznova koristiti. U XII. st. ova je tehnika već rasprostra­njena, a knjige se počinju tiskati u sve većem broju. Dvobojni tisak u crnoj i crvenoj boji datira iz 1340. g. Tehnologija se proširila na druge zemlje Dalekog Istoka i dalje prema zapadu. Gutenbergu ostaje utjeha da je prvi upotrijebio metal za izradu tiskarskih slova.

DRUGA OTKRIĆA

Mada su i ova četiri otkrića sasvim dovoljna da nas uvjere kako je Kina imala razvijenu znanost, zapravo ona čine samo mali dio otkrića do kojih su došli Kinezi. Kako ih ne možemo sve navesti spomenut ćemo samo neke od značajnijih.

Astronomija i geografija

Kinezi su već u VII. st. znali da je rep kometa usmjeren suprotno od Sunca, a Sunčeve pjege proučavali su još u I. st. pr.Kr. i vodili o tom zabilješke sačuvane do danas. Shih Shen i Kan Te iz IV. st. pr.Kr. su prvi izradili ka­talog zvijezda.

Izniman poduhvat učinjen je od 723. do 726. g. pod nadzorom budističkog svećenika Yi Hsinga i carskog astrologa Nankung Yüeha kada je izvršeno geodetsko mjerenje meridijanskog luka, a delegacija astronoma poslana je čak u Indiju da bi se točno ucrtale zvijezde južnog neba.

Nepuno stoljeće kasnije, 801. g. Chia Tan sastavit će zemljopisnu kartu Kine veličine 9 x 10 m koja je pokrivala područje od 16000 x 17600 km.

Tehnika i tehnologija

Prvi mehanički sat također je na­stao u Kini, 600 godina prije prvih euro­pskih. Su Sung u knjizi Hsin I Hsiang Fayao (Novi opis armilarnog sata) dao je detaljan opis sata koji su 1088. g. konstruirali on i Han Kunglien sa suradnicima. Izgrađen u obliku tornja bio je pokretan vodeničnim kolom sa zatvorenim vodenim sustavom i funkcionirao je na osnovu lančanog prijenosa snage putem zupčanika. Lutke u pagodama izlazile su svakog sata zvoneći na zvona i udarajuću u gong. Iznad njih nalazio se globus koji se automatski rotirao, kao i armilarna sfera koja sa nalazila na vrhu. Od brojnih ostalih tehničkih izuma možemo spomenuti stapni stroj na vodeni pogon, hidrauličko metalurško puhalo koje je 31. g. napravio T’u Shiu, okretnu vijalicu za žito, tkalački stroj na vodeni pogon, tačke izumljene sredinom dinastije Han, konjska orma s hamom iz istog vremena, koja se u Europi javlja tek u X. st. Okretni samostrel poput onog kojeg je projektirao Leonardo, konstruirao je inženjer i pronalazač Ma Chun oko 260. g.

Do kraja XIV. st. Europa nije poznavala lijevano željezo, tehnologiju koju su Kinezi savladali u IV. st. pr.Kr. i koristili za izradu motika, rala, pijuka, sjekira, itd. Iz VI. st. potječe tehnika pretaljivanja koja se pripisuje kovaču mačeva Chiwu Huaiwenu, slična­ onoj Siemens-Martinovoj (postupak s otvorenim ognjištem), kojom su se dobivali kvalitetni čelici.

Također, Kinezi već stoljećima koriste rakete za razbijanje gradonosnih oblaka.

Most Anchi kojeg je 610. g. konstruirao Li Ch’un u Chaohsianu, najstariji je most od segmentnih lukova u poznatoj povijesti svijeta.

Graditeljstvo

Viseće mostove od željeznih lanaca, tehnologiju o kojoj je razmišljao Faust Vrančić u XVI. st. ali se u Europi počela primjenjivati tek u XVIII. st. Kinezi su gradili već prije VI. st. Najstariji poznati most na svijetu od segmentnih lukova s potpornim lukovima u span­drilama koji i danas postoji, konstruirao je Li Ch’un 610. g. u Chaohsianu. On je željeznim sponama povezao kamenje u 25 usporednih lukova od kojih je ­sastavljen svod mosta.

Ovome treba dodati i velik broj znanstvenih radova, rasprava i tehničkih priručnika, koji se spominju u literaturi, ali na žalost u većini slučajeva nisu sačuvani u cijelosti.

Pitamo li se na kraju zašto ovi izumi i otkrića nisu u Kini prouzročili znanstvene potrese i promjene koje su potakli u Europi, odgovor možda leži u temeljnom odnosu kineske učene elite prema očuvanju društvene ravnoteže, a taj je odnos sadržan u riječima Chi Nia u knjizi Yue Chue Shu (Izgubljeni zapisi države Yue): “Život ljudi previše je važan da bismo dozvolili da nas vode ideje koje odstupaju od mudrog djelovanja.”

Jerko Grgić