Turska obiluje prapovijesnim nalazištima od kojih se većina nalazi u jugoistočnoj i središnjoj Anatoliji…

Jedno od njih je i impresivno nalazište poznato pod imenom Göbekli Tepe na jugo­istoku zemlje, nedaleko od tursko-sirijske granice.

Lokalitet su u okviru arheološkog izvida prvo posjetili stručnjaci sa Sveučilišta u Chicagu i Sveučilišta u Istanbulu 1963., no previdjeli su njegov značaj. Ostavili su zabilješku da je humka na kojoj su vidljive kamene ploče napušteno srednjovjekovno groblje. Njemački arheolog Klaus Schmidt, koji je nekoliko godina radio na četrdesetak kilometara udaljenom neolitskom nalazištu Nevali Çoriju, saznao je za Göbekli Tepe spletom neobičnih okolnosti. Od trenutka kad je prvi put posjetio “Trbušasto brdo” (što je značenje riječi Göbekli Tepe na turskom), smješteno na vrhu grebena odakle se otvara pogled na sve strane, osjetio je da humka skriva daleko više.

Na njegovu inicijativu, Njemački arheološki institut (Deutsches Archäologisches Institut) je godinu dana kasnije, 1995., u suradnji s Arheološkim muzejem iz obližnjeg grada Sanlıurfe, započeo iskapanja. Uskoro su otkriveni prvi megaliti od kojih je nekoliko njih bilo tako blizu površine da su vidljiva oštećenja plugom. Kopajući dublje, otkrili su da se radi o stupovima koji tvore kružnu formaciju. Tijekom devetnaest godina iskapanja, koja je prekinula iznenadna Schmidtova smrt, njegov je tim pronašao drugu kružnu formaciju, pa treću, četvrtu… Do danas ih je iskopano sedam, no geomagnetska i radarska analiza otkrile su još najmanje dvadeset sličnih formacija koje leže zatrpane pod vegetacijom brežuljka. Ustanovili su da se nalazište prostire na preko devet hektara, što je prostor poput dvadeset nogometnih igrališta. Na osnovu toga, Schmidt je zaključio da se otkopalo svega pet posto ukupne površine nalazišta.

Otkopane kružne formacije okružene su dva metra visokim zidom u koji su ugrađeni masivni stupovi u obliku slova T, visine tri do pet metara. U sredini tako opisanog kruga nalaze se dva monumentalna monolita visine pet i pol metara i težine preko deset tona koji nadvisuju ostale stupove, a načinjeni su iz jednog komada kamena. Promjer kružnica koje sačinjavaju kameni T-stupovi varira od deset do trideset metara. U stupove su urezani neobični, uglavnom zoomorfni prikazi (vepar, lisica, sup, patka, zmija, škorpion), no postoje i bogati reljefi, kao i stilizirani prikazi ljudskih likova.

Četiri otkopane kružne strukture nalaze se u glavnom iskopu i označene su slovima prema redoslijedu iskapanja, a dodatno su imenovane prema životinjama prikazanim na reljefima stupova. “Struktura A” ili “Zgrada zmija” (njem. Schlangenpfeilergebäude) otkopana je 1996. i ima ovalan oblik. “Struktura B” ili “Zgrada Lisice ” (Fuchspfeilergebäude) promjera je oko deset metara. “Struktura C” ili “Zgrada divljih svinja” (Wildschweinpfeilergebäude) sastoji se od više kružnih zidova i promjera je preko trideset metara. Za razliku od drugih, “Struktura C” ima dugačak ulazni hodnik i vrata. “Struktura D” ili “Zgrada ždralova” (Kranichpfeilergebäude) ovalnog je plana i promjera preko dvadeset metara. Ostale otkopane kružne strukture smještene su izvan glavnog iskopa. Zanimljivo je da su im podovi vodootporni, izrađeni u terazzo tehnici. Ostaju otvorena pitanja: jesu li te strukture nastale u približno isto vrijeme ili je jedna izgrađena, a zatim napuštena i zatrpana prije izgradnje nove? Jesu li i kako te strukture međusobno povezane?

PREPORUČUJEMO

Schmidt je smatrao da su stupovi u obliku slova T stilizirana ljudska bića; ideja je potkrijepljena izrezbarenim rukama i prstima koji sežu do naznačenog pojasa. K tome su stupovi usmjereni prema središtu kruga – kao na sastanku, plesu ili u kakvom vjerskom obredu, kako je to rekao Schmidt. Zanimljivo je da se u nekim kružnim formacijama uza zid nalazi istureni dio nalik sjedalu, otkud se možda promatralo ono što se događalo u središtu kruga.

Iako je Schmidt u Nevali Çoriju, koji pripada srodnom prapovijesnom razdoblju, naišao na slične no pravokutne strukture s T-stupovima, za Göbekli Tepe je rekao da je to nalazište “jedinstveno, bez premca, ni s čim usporedivo ” te zaključio da se po svoj prilici radi o svetištu regionalnog značaja koje je okupljalo veliki broj hodočasnika.

Nastanak Göbekli Tepea smješta se u najstarije razdoblje ljudske povijesti, kameno doba, doba lovaca-sakupljača, što se kosi s njegovom arhitektonskom kompleksnošću i otvara brojna pitanja na koja za sada nema odgovora. Zato ga stručnjaci nazivaju “arheološkim čudom”. Dok se iskapanja nastavljanju, zagonetke se nižu jedna za drugom, kao i brojne hipoteze o njegovoj funkciji.

Datiranje

Starost lokaliteta utvrđivana je na dva načina: putem radiokarbonskog datiranja i stratigrafije. Pojednostavljeni zaključak govori da je lokalitet bio naseljen između desetog i osmog tisućljeća prije Krista. Najstariji od ispitanih uzoraka seže u 9130. g. pr. Kr., a najmlađi u 7370. g. pr. Kr. (prema Dietrich Oliver, 2013.).

Otprilike tisuću godina nakon izgradnje prvog kružnog hrama počinje njegovo zatrpavanje i izgradnja manjih objekata pokraj njega, a s vremenom će različiti humci formirati jedno brdo. Pretpostavlja se da je svaki novi kružni hram bio manjeg opsega i nižih kamenih stupova. Raniji kružni hramovi su dakle bili veći, impresivniji, s višim i težim kamenim T-stupovima, pa tako i zahtjevniji za izgradnju.

Prirodno se nameću pitanja tko je izgradio hramove i u koju svrhu. Kako je moglo nastati nešto tako monumentalno, praktički ni iz čega? Odakle znanje potrebno za izgradnju, alati, organizacijske sposobnosti? Pretpostavka o izgradnji ovog zdanja uključuje barem petsto radnika koji su izvlačili kamene blokove, od njih formirali stupove te ih nekako transportirali od kamenoloma do lokaliteta. Uz sve to, bilo je potrebno osigurati dovoljne količine hrane i vode.

Dio lokaliteta nazvan Kompleks E, za koji se pretpostavlja da je služio kao kamenolom, sadrži tri velika T-bloka od kojih je najveći visok sedam metara i težak pedeset tona. Transport takvih kamenih masiva i danas bi bio veliki graditeljski pothvat, no to je bilo prije dvanaest tisućljeća!

Pitanja ima više nego odgovora. Dodatni kuriozitet je i zatrpavanje kružnih hramova te izgradnja novih. Način zakopavanja govori da se to nije dogodilo slučajno, nego namjerno i s velikom pažnjom. Arheolog Hartwig Haus­dorf postavio je hipotezu da su graditelji željeli sačuvati hram za buduća pokoljenja. Zbog čega? Što su nam željeli prenijeti?

Hipoteze

Interpretacije uloge kamenog nalazišta Göbekli Tepe upitne su i međusobno vrlo različite. Klaus Schmidt koji je devetnaest godina predvodio iskapanja u Göbekli Tepeu rekao je: “Morat ćemo otvoriti novo poglavlje u povijesti. Poglavlje za koje nismo znali da je postojalo.”

S obzirom na kružnu strukturu lokaliteta i kamene markere koji podsjećaju na Stonehenge, neki autori pretpostavljaju da je uloga Göbekli Tepea bila praćenje zvije­zda i nebeskih tijela. Tako talijanski astroarheolog Giulio Magli smatra da je to spomenik “rođenju” Siriusa, koji se nalazio ispod horizonta lokaliteta sve do 9300. godine pr. Kr. kada se pojavio na vidljivom nebu.
Neki autori (npr. Andrew Collins) prioritet su dali zvije­zdi Deneb (najsjajnija zvijezda zviježđa Labud), koja je navodno bila nebeski orijentir u razdoblju od 9500. do 9000. g. pr. Kr. jer tada zvijezda Sjevernjača nije bila vidljiva.

Tijekom Schmidtovih iskapanja utvrđena su tri sloja. Najstariji sloj III (najšire poznate kružne strukture) datiran je u razdoblje 10000. godine prije Krista.

Sloj II (pravokutne strukture) datiran je u razdoblje 9000. godine prije Krista.

Najplići sloj I nalazi se na vrhu i sastoji se od zemlje nataložene od trenutka napuštanja mjesta pa do danas a datiran je u razdoblje oko 8000. godine prije Krista.

Drugi autori idu korak dalje (poput dr. Martina Swetermana sa Sveučilišta u Edinburghu) te smatraju kako uloga kamenih struktura nije samo praćenje neba, a uklesane figure životinja ne predstavljaju samo “opaženi životinjski vrt”, nego da svaki stup simbolizira značajne promjene na Zemlji.

Tako su, analizirajući stup br. 43, poznat i kao “Strvinarov stup”, autori zaključili da sadrži mapu zvjezdanog neba, astronomske simbole i prikaz kometa (prema Sarah Knapton, 2017.).

Reljefno prikazan krug na tom stupu znanstvenici su protumačili kao Sunce, a potom su određivali zodijakalnu epohu koja je definirana položajem Sunca unutar određenog horoskopskog znaka.

Prikaz supa s istog kamena autori su protumačili kao zviježđe Strijelca te je upotrijebljen računalni program Stelario da se utvrdi vrijeme poklapanja tih točaka.

Utvrđeno je da linija preklapanja pada na ljetni solsticij, otprilike 10 950 godina prije Krista.

Iako su to sve još uvijek “radne hipoteze” koje tek čekaju detaljniju interpretaciju, sam lokalitet nas je ozbiljno suočio s neizbježnom revizijom slike prošlosti.

Nameće se pitanje koliko su ispravna naša datiranja povijesnih događaja te treba li ih temeljem činjenica pomaknuti dublje u prošlost…

Uliks Šimoković