Naša slika svijeta i slika svijeta drevnih Egipćana u mnogome se razlikuju pa tako i odnos prema smrti…

Za drevne je Egipćane postojao samo jedan život. Bio je to život duše koja je, prolazeći kroz mnoge ovozemaljske živote, spoznavala i osvještavala svoju besmrtnost. U nebeskom životu joj je bila utoliko bliža koliko ju je uspijevala na ovom svijetu izražavati i živjeti. Tako su za Egipćane i život i smrt bile dionice istoga put – postaje duše na njenom putovanju.

Stoga ne čudi da je na zapadnoj obali Nila, tamo gdje Sunce zalazi, točno nasuprot Tebe, Grada živih, grada hramova, biblioteka, svetišta i učilišta postojao Grad mrtvih – Dolina kraljeva ili Ta Set Mat, što u ­prijevodu znači Mjesto istine.

U Dolini kraljeva sahranjivani su faraoni i visoki dostojanstvenici iz XVIII., XIX. i XX. dinastije, odnosno iz Novog kraljevstva, razdoblja između 16. i 11. st. pr. Kr. To je ujedno i razdoblje vladavine najpoznatijih i najslavnijih faraona.

Ostali su visoki dostojanstvenici XIX. i XX. dinastije, kao i egipatske kraljice te djeca nekih faraona sahranjivani u Dolini kraljicâ, nekoliko kilometara južnije, gdje je dosad otkriveno preko devedeset grobnica.

Prvi faraon sahranjen u Dolini kraljeva bio je Tutmozis I. iz XVIII. dinastije.

Nažalost, od 63 dosad pronađene grobnice¹ različitih veličina i očuvanosti brojne su opljačkane i uništene, za mnoge se još ne zna čije su, ali arheolozi i povjesničari ipak na temelju ostataka uspijevaju rekonstruirati svakodnevnicu Egipćana iz razdoblja od 16. do 11. st. pr. Kr., kao i doprijeti do onoga u ime čega su živjeli i umirali.

Dolina kraljeva je veliku popularnost stekla otkrivanjem grobnice faraona Tutankhamona, zasad jedine faraonske grobnice koja je bila netaknuta kada ju je Howard Carver otkrio 1922. godine.

Ovaj lokalitet je pod zaštitom UNESCO-a od 1979. g., a istraživanja i dalje traju.

Na ulazu u Dolinu kraljeva teško je povjerovati da ispod pješčanih brežuljaka postoji nešto što bi nam moglo privući pažnju. Vozeći se malim otvorenim autobusima do grobnica, nevjerica je i dalje prisutna. Ulazi u svaku pojedinu grobnicu su slični: sasvim obična vrata i stepenice koje se spuštaju i ne obećavaju puno, sve je gotovo obično, sivo, kameno i mračno. Onda kreću manje ili veće dvorane s oslikanim zidovima. Na nekima su boje tako žive, kao da su jučer nanesene. U nekima su sarkofazi i predmeti koji bude poštovanje prema toj tajanstvenoj civilizaciji. A mno­štvo simbola i religijskih tekstova sa zidova i stropova pričaju priče o dugom putovanju…

TUTMOZIS III.

Za vrijeme XVIII. dinastije² Egipat je bio na vrhuncu ekonomske i vojne moći. Ova dinastija počinje s faraonom Ahmozisom I., a završava s Horemhebom. Tutmozis (Toth je rođen) III., veliki vojskovođa i osvajač, vladao je najvjerojatnije od 1490. do 1436. g. pr. Kr., iako razni izvori navode drugačija razdoblja.

Rođen je 1481. g. pr. Kr. i kao dječak rano ostao bez oca, faraona Tutmozisa II., kojeg nasljeđuje njegova žena Hatšepsut. Hatšepsut je vladala kao regent u ime Tutmozisa III., jedinog legalnog nasljednika, koji je tada imao najvjerojatnije deset godina. Neki izvori navode da je tako vladala četiri godine, a da se fara­onom proglasila radi zaštite prijestolja. Postoje razne teorije o tome u kakvom su odnosu bili Hatšepsut i Tutmozis III., od onih koje podržavaju njihovo neprijateljstvo do onih koje navode da su se poštovali i imali skladan suživot u ime veće cjeline – egipatske države.

Kao mladić, Tutmozis III. pohađa vojne škole i stječe vojne vještine. Bio je izuzetno uspješan u svemu čega bi se prihvatio, imao je izraženu karizmu i dobre retoričke sposobnosti. Za njegove je vladavine uspostavljena jaka mornarica. Gradi obelisk u Karnaku i Hram bogu Sunca u Heliopolisu. Na zidovima Amonova hrama u Karnaku zapisani su detalji njegovih osvajanja. Za njegove vladavine Egipat je doživio najveću ekspanziju, pa se Tutmozisa III. u suvremenim znanstvenim spisima naziva Napoleonom drevnog Egipta.

S Hatšepsut-Meryetre dobio je sina nasljednika, Amenofisa II.

Njegova grobnica ima oznaku KV34 i nalazi se u uskoj klisuri na samom dnu Doline kraljeva. Ukopana je trideset metara ispod površine zemlje. No bez obzira na to, grobnica je, pretpostavlja se, još u antičko doba opljačkana i iz nje je izneseno sve što je imalo bilo kakvu materijalnu vrijednost. Smatra se jednom od najimpresivnijih grobnica u Dolini kraljeva. Otkrio ju je 1889. g. francuski egiptolog Viktor Loret. U njoj je pronašao tek neke pogrebne predmete od drveta, nekoliko drvenih kipića faraona i božanstava, lončariju, kosti bika i babuna.

Dva dugačka koridora vode do predvorja čiji su zidovi ispisani sadržajem teksta iz knjige Amduat³ i ukrašeni sa 741 božanstvom.

Iz predvorja se ulazi u pogrebnu odaju u kojoj je smješten sarkofag. U njoj se također nalaze dva stupa i četiri bočne odaje. Sama pogrebna odaja ovalnog oblika liči na kartušu⁴, a ocrtani zidovi na divovski papirus. Slike su također iz Amduata. Tavanicu podržavaju dva stupa s oslikanim motivima iz knjige Litanija Ra. Posebnu pažnju privlači stup na kome je oslikan Tutmozis III. kao dijete koje svojim mlijekom hrani božica Izida, a iza njegovih leđa stoje tri njegove žene i kći.

Knjiga Amduat je podijeljena na dvanaest poglavlja i oslikana na sva četiri zida na način da su prva poglavlja oslikana na zapadnom zidu, a posljednja na istočnom. Drevni Egipćani su vjerovali da Sunce prolazi kroz podzemni svijet kada zađe na Zapadu dok se ponovno ne rodi izlaskom na Istoku. Faraoni XVIII. dinastije su ovu simboliku ocrtavali u svojim grobnicama.

Prilično oštećena mumija Tutmozisa III. pronađena je u području Doline kraljeva i hramskog kompleksa uz mumije drugih faraona XVIII., XIX. i XX. dinastije egipatske države. Sada se nalazi u Nacionalnom muzeju egipatskih civilizacija u Kairu s još devetnaest mumija egipatskih faraona koji su svoje posljednje utočište našli u državi za koju su živjeli i kojom su vladali.

HOREMHEB

Faraon Horemheb ili Haremhab, u značenju Horus u slavlju, vladao je najvjerojatnije dvadeset i sedam godina, od 1319. do 1292. g. pr. Kr., kao posljednji faraon XVIII. dinastije.

Na vlast je došao u ključnom i nemirnom razdoblju Novoga kraljevstva, kad je trebalo premostiti krizu izazvanu vladavinom Amenhotepa IV., koji je sebe prozvao Ehnaton, a državnu, tradicionalnu religiju štovanja boga Sunca Amona, Duha Sunca, zamijenio štovanjem Atona – sunčevog diska, vidljivog Sunca. Ehnaton je rušio i prepravljao hramove i simbole boga Amona zamjenjujući ih s Atonom, napustio je Tebu i ustoličio novi grad Tell-el-Amarnu kao novo vjersko središte. Tim snažnim otklonom od tradicije izazvao je potrese u državnim i vjerskim strukturama kraljevstva. Nakon njegove smrti kratko su vladali Smenkhkare, pa Tutankhamon, pa Ay kojeg zamjenjuje Horemheb, zapovjednik Tutankhamonove vojske.

Horemhebov primarni cilj bio je vratiti Egiptu red i sklad koji su vladali za vrijeme Amenhotepa III. Nije imao biološkog nasljednika pa je na prijestolje postavio svog vezira i bivšeg suborca Paramessua, koji je uzeo ime Ramzes I. i osnovao XIX. dinastiju Egipta.

Horemheb je, zanimljivo, imao dvije grobnice. Jedna se nalazila u Sakkari u blizini Memfisa, a druga, u kojoj je i pokopan, u Dolini kraljeva. Pretpostavlja se da je prvu dao izgraditi ne sluteći da će postati faraonom i time steći pravo da počiva u Dolini kraljeva. Imao je dvije žene i obje su sahranjene u njegovoj grobnici u Sakkari.

Horemhebova grobnica u Dolini kraljeva označena je kao grobnica KV57, a pronašao ju je 1908. g. Edward Ayrton, engleski egiptolog i arheolog, zajedno s Theodorom M. Davisom i drugim istraživačima. Ušavši u nju, zatekli su razbijene predmete, zidove, figure. Grobnica je već bila opljačkana i u lošem stanju.

Ova grobnica se po arhitekturi i uređenju razlikuje od prijašnjih iz XVIII. dinastije. Hodnici su duži, širi i viši, razgranata je i ima mnogo odaja, predvorja, prolaza, dvorana i skladišta. Po prvi su put pogrebni tekstovi i scene uklesani u zidove, dok su u ranijima oslikani. Dekoracija je na pojedinim zidovima ostala nedovršena. Umjesto scena iz pogrebnog teksta Amduat, po prvi put su zapisane scene iz teksta Knjiga vrata. Impresivan je prizor gdje Horemheb stoji ispred Izide, Ozirisa, Horusa i drugih bogova prinoseći im darove. Boje su toliko bogate i žive da je poznati egiptolog Maspero napisao: Odmah se po ulasku u ove odaje javlja neizmjerno divljenje. Boje su još tako svježe, a igra tonova tako harmonična… Prema riječima Arthura Weigalla: Boje su bile izuzetno bogate i, iako je bilo toliko toga još za vidjeti, stajali smo ondje nekoliko minuta, gledajući ih s osjećajem sličnim ­strahopoštovanju.

Pronašli su nekoliko drvenih slika, skulptura, figura kraljeva i božanstava, stolica, lonaca, barki i nekoliko religioznih artefakata.

Najveći predmet koji je pronađen u grobnici bio je faraonov sarkofag od crvenog granita, razbijenog poklopca, ukrašen prikazima Izide i Neftis. Davis ga je opisao kao jednog od najljepših ikad pronađenih. Moguće je da je sarkofag podupiralo šest drvenih figura božanstava, koje su bile postavljene u niše u podu.

Sadržavao je lubanju i kosti. Više ljudskih ostataka pronađeno je i u bočnim odajama. No, u grobnici je bilo zapisano, poput grafita, da je njegova mumija uklonjena radi restauracije i premještena u grobnicu Tausert i Setnakht. Pljačkaši su često pronalazili grobnice u Dolini kraljeva prije stručnjaka i tada bi sve vrijednosti pa i mumije prodali. Horemhebova mumija nije pronađena ni u grobnici Tausert i Setnakht te joj se gubi svaki trag.

RAMZES I.

Ramzes I. je bio osnivač XIX. dinastije. Ne zna se pouzdano kada je vladao, ali je to najvjerojatnije bilo od 1292. do 1290. g. pr. Kr. Njegovo ime znači “Ra ga je oblikovao”.

Pravog imena Paramessu, ovaj faraon nije bio kraljevskog porijekla. Rođen je u uglednoj obitelji čiji korijeni potječu iz Avarisa, nekadašnje prijestolnice Hiksa. Bio je profesionalni vojnik. Faraon Horemheb ga je postavio za princa regenta još za svog života. Kao takav imao je nekoliko važnih titula: Gospodar konja, Zapovjednik tvrđave, Nadzornik ušća Nila, Kraljev izaslanik u stranim zemljama, Kraljevski pisar, General gospodara dviju zemalja. Zasigurno je bio osoba snažnog karaktera i čvrstog morala kad mu je Horemheb ukazao takvo povjerenje.

Kao i Horemheb, zalagao se za oživljavanje tradicio­nalne religije posvećene bogu Amonu.

Za vezira je imenovao svog sina Setija I., koji će ga kasnije i naslijediti. Dok je Seti I. planirao pohode na Siriju kako bi vratio nekadašnje egipatske posjede pod faraonovu vlast, Ramzes I. posvetio se graditeljskim poslovima.

Prema zapisima, vladao je manje od dvije godine, točnije godinu i četiri mjeseca. Njegovu grobnicu, KV16, otkrio je 1817. godine Giovanni Belzoni, jedan od prvih priznatih egiptologa, pustolov, talijanski inženjer i pronalazač. Dao je značajan doprinos otkivanju ne samo grobnice Ramzesa I., već i mnogih drugih od kojih je najznačajnija grobnica Setija I.

Sama grobnica Ramzesa I. jedna je od manjih i ostavlja dojam da je dovršavana u žurbi. Duga je 29 metara, a sastoji se od kratkog hodnika koji završava pogrebnom odajom. Kad ju je Belzoni otkrio, kraljeva mumija više nije bila u njoj. Čini se da ju je od pljačkaša grobnica kupio britanski konzularni agent te je spletom okolnosti završila u jednom malom kanadskom muzeju pokraj slapova Niagare, no 2003. godine vraćena je u Egipat i sada je izložena u muzeju u Luxoru.

U grobnicu se silazi strmim stepenicama, a za razliku od nekih drugih grobnica, zidovi ovog hodnika nisu oslikani. Najprije se nailazi na granitni sarkofag na kojem je Izida s raširenim krilima. Joyce Tyldesley, britanska egiptologinja, navodi da hijeroglifi na sarkofagu nisu na zavidnoj estetskoj razini, vjerojatno zato jer su rađeni u brzini. Sarkofag je u središtu nevelike prostorije čiji su zidovi oslikani tekstovima iz Knjige vrata, a svi prikazi su na plavoj pozadini, kao i u Horemhebovoj grobnici. Ljepota zidnih ukrasa, kao i žive boje, ostavljaju bez daha. Na nekoliko prikaza je sam faraon između Horusa i Anubisa, a prostorijom dominira ­Ozirisov lik u društvu skarabeja.

Belzoni je zapisao sljedeće: Nastavivši kroz prolaz dug trideset dva metra i širok osam, spustio sam se stubištem od devet metara i stigao do poprilično velike i dobro obojene pogrebne odaje… Pronašli smo sarkofag od granita s dvije mumije u njemu, a u kutu kip koji stoji uspravno, visok oko 2.2 metra, i lijepo izrezan od platana: gotovo je sve na njemu savršeno osim nosa…. U odaji s naše desne strane našli smo još jedan kip poput prvog, ali ne tako savršen. Bez sumnje, mora da je bio po jedan sa svake strane sarkofaga, držeći u rukama svjetiljku ili neku ponudu, pri čemu je jedna ruka ispružena u odgovarajućem položaju za to, a druga visi. Sarkofag je bio prekriven hijeroglifima koji su samo oslikani ili ocrtani, a okrenut je prema jugo­istoku.

Drveni kip koji je pronađen u grobnici sada je izložen u Britanskom muzeju u Londonu. Na zatečenim mumijama u sarkofagu prilikom otkrivanja grobnice nisu prepoznata kraljevska obilježja.

Restauracija ove grobnice završena je početkom 2021. godine.

Seti II.

Peti po redu vladar XIX. dinastije drevnog Egipta, Seti II., vladao je u razdoblju od 1204. do 1198. g. pr. Kr. Njegovu kratku vladavinu obilježili su brojni sukobi za prijestolje s Amenmessom, koji je vladao također kratko, tek dvije ili tri godine.

Seti II. bio je sin kralja Merneptaha i kraljice Isetnofret. Njegovo vladarsko ime je bilo Userkheperure Setepenre, što znači: “Moćne su manifestacije Ra” ili “Raov odabrani”. Njegova žena Tausret sahranjena je u blizini njegove grobnice. Imao je samo jednog sina, Seti-Merneptaha, koji je umro prije svog oca.

Prva istraživanja njegove grobnice obavio je 1738. godine Richard Pococke, svećenik putnik i putopisac engleskog porijekla; no tek je Howard Carter, čuveni engleski arheolog i egiptolog, u potpunosti izvršio otkopavanje 1904. godine. Grobnica je zatim bila neka vrsta radionice za čišćenje predmeta pronađenih u grobnici kralja Tutankhamona.

Grobnica Setija II., KV15, duga je 298 metara i građena je prema jednostavnom planu. Jednostavnost konstrukcije i nedovršenost same grobnice odražavaju kaotičnu atmosferu u vrijeme vladavine Setija II. Po otkrivanju njegova groba pronađen je samo otvoren sarkofag, bez poklopca. Zanimljivo je da je poklopac s natpisom “Seti II.” pronađen na sarkofagu u kojem se nalazio Amenhotep III., dok je mumija Setija II. pronađena u grobnici KV35 koja je korištena kao neka vrsta skladišta za mumije. To nije bio rijedak slučaj, jer su svećenici sklanjali mumije na “sigurno”. Smatra se da je njegov sarkofag najmanji od svih ikada pronađenih u Novom kraljevstvu.

Zanimljivo je također da je 1908. godine egiptolog Edward R. Ayrton u Dolini kraljeva pronašao mali grob, KV56, u kojem se nalazila mala zbirka nakita s ugraviranim imenom Setija II.

Grobnica Setija II. sastoji se od tri duga hodnika koji prethode pogrebnoj odaji. Između hodnika i pogrebne odaje postoje još dvije odaje: jedna manja i druga veća.

Prvi hodnik je ukrašen udubljenim i izdignutim reljefima, dok je ukrašavanje ostatka grobnice vjerojatno završeno tek poslije kraljeve smrti i izvedeno je samo oslikavanjem.

Živopisni su prikazi samog faraona koji prinosi darove bogu Ra i Sokaru (božanstvu s likom sokola, koji je također povezivan s Ozirisom i Ptahom), kao i prikazi sedamdeset i pet manifestacija boga Sunca u trećem hodniku. Na stropu trećeg hodnika nalazi se ptica s glavom ovna koja predstavlja dušu boga Ra. Snaga simbola ostavlja još jednom bez riječi.

Posljednje dvije odaje koje prethode pogrebnoj odaji još su zanimljivije. U manjoj se nalaze brojni misteriozni prikazi faraona Setija II. koji asociraju na statue pronađene u grobnici kralja Tutankhamona. Neke od njih prikazuju faraona na leđima pantere, na lađi od papirusa; ali i božanstva kao što su Ptah, Oziris, Anubis, Horus, Geb, Šu, čiji nas simbolizam upućuje na vezu dva života: zemaljskog i nebeskog.

Pogrebna odaja vjerojatno je najmanja od svih. Na njezinim zidovima prikazani su šakali kao simboli Anubisa, a iznad samog sarkofaga, podignemo li pogled gore, vidjet ćemo prikaz boginje Nut s raširenim krilima – simbol Neba, koja kao da čeka dušu faraona, da je obgrli i olakša joj prelazak u njezino carstvo.

Grobnica Tausret i Setnakht

Ova grobnica, označena kao KV14, predstavlja jednu od najneobičnijih i najvećih u Dolini kraljeva. Iako je pronađena još u antičko doba, zna se da ju je proučavao i francuski egiptolog Victor Loret koji je u njoj pronašao mnoge mumije faraona iz XIX. i XX. dinastije, a detaljnije je proučavana tek u razdoblju od 1983. do 1987. godine.

Obuhvaća dvije grobnice, jednu koja je pripadala Tausret, posljednjoj kraljici XIX. dinastije, ženi faraona Setija II., te drugu faraona Setnakhta, prvog kralja XX. dinastije.

Grobnica je prvotno građena za Tausret. Izgradnja je započeta još za života njezinog supruga Setija II., a nastavljena u vrijeme vladavine njegova sina faraona Siptaha.

Oko 1190. g. pr. Kr. Tausret postaje Siptahova koregentica i započinje radove na drugoj pogrebnoj odaji čije dimenzije odgovaraju jednoj vladarici. Tada su ulazi u grobnicu i sami hodnici prilagođeni da bi mogli primiti raskošan kraljevski sarkofag. Kada je oko 1187. g. pr. Kr. postala faraon, naredila je modifikaciju grobnice uz prizore koji prikazuju njezin novostečeni status. Tausret je vladala Egiptom sedam godina, a to uključuje i godine vladanja uz svog posinka. Njezina je vladavina okončana nemirima i građanskim ratom. Prijestolje je zatim preuzeo Setnakht, osnivač XX. dinastije.

Iz nepoznatih razloga i suprotno dotadašnjim običajima, Setnakht je sahranjen u grobnici namijenjenoj Tausret. U grobnicu je dodao kartuše sa svojim imenom, dok je neke Tausretine izbrisao. Nakon svih izmjena, ova je grobnica postala jedna od najdubljih i najdužih u Dolini.

Kratki ulazni hodnik slijede tri duža hodnika ukrašena reljefnim scenama iz Knjige mrtvih te kraljice koja prati Siptaha do Horusa, Anubisa i Ozirisa, čiji je prikaz kasnije zamijenjen prikazom Setija II. Grobnica se dalje proteže kroz hodnike i prolaze koji sadrže scene iz Knjige mrtvih. Tu su i prikazi iz Knjige vrata i završne scene iz Knjige pećina, a ukrašena je i astronomskim simbolima na svodu polukružnog profila. Slijede hodnici ispunjeni scenama iz Amduata¹.

Svod druge pogrebne odaje također je oslikan astronomskim simbolima, a zidovi su ukrašeni scenama iz Knjige vrata. Tu je pronađen i polomljeni sarkofag koji predstavlja dio rijetke pogrebne opreme koju su arheolozi zatekli.

Grobnica je jedinstvena jer su gotovo svi faraoni pokopani u Dolini kraljeva imali vlastite grobnice, dok je Setnakht pokopan u grobnici koja je izgrađena za Tausret.

¹Knjiga tajne dvorane koja opisuje putovanje boga Sunca Ra tijekom dvanaest noćnih sati.

Nefertari

Među svim grobnicama u Dolini kraljeva i kraljica jedna je najljepša. Dobila je nadimak Sikstinska kapela drevnog Egipta, a pripada kraljici Nefertari Meritmut, prvoj ženi Ramzesa II., Ramzesa Velikog, trećeg faraona XIX. dinastije.

Kada ju je 1904. godine otkrio talijanski arheolog Ernesto Sciaparelli, u njoj je pronašao samo nekoliko preostalih predmeta, ukrasne figurice, vaze, par dobro očuvanih sandala, ostatke zlatne narukvice, dijelove kraljičinih mumificiranih nogu… i 483 kvadratna metra zidova nestvarno oslikanih prikazima božanstava: Oziris, Anubis, Izida, Hathor, Maat, Ra, Amun… i među njima nesvakidašnje lijepa kraljica Nefertari. Ružičasti granitni sarkofag je uništen, a što se dogodilo s kraljičinom mumijom još je uvijek nepoznanica. Dio predmeta iz te grobnice trenutno se nalazi u muzeju u Torinu, a dio u Muzeju lijepih umjetnosti u Bostonu.

Udata za petnaestogodišnjeg Ramzesa II., dok još nije bio vladar, trinaestogodišnja Nefertari bila je plemićkog, ali ne i kraljevskog roda. Visokoobrazovana, vodila je državu uz muža, bavila se politikom, korespondencijom s drugim vladarima, pratila ga u ratnim pohodima, sudjelovala u raznim državnim ceremonijama, uređivala dvorski i duhovni život Egipta i pored svega bila majka. Teško je s ove vremenske udaljenosti opisati kraljicu Nefertari.

Miljenica boginje Mut, Ispravna pred Bogom, Najljepša od svih, Dama od milosti, Božja supruga, Ona radi koje Sunce sija… neki su od naziva koji su joj dani i dovoljno govore.

Sama grobnica sastoji se od dvije razine, s ukupno sedam odaja i dva stepeništa, pri čemu su zidovi svih odaja oslikani, uključujući i stepeništa. Posjetitelj na prvoj razini ulazi u veću odaju od koje se desno nastavljaju dvije manje. Na donjoj razini je velika pogrebna odaja s četiri velika stupa, također oslikana sa svih strana, i tri manje odaje do kojih se iz nje dolazi.

Živjela je u 13. st. pr. Kr. otprilike četrdeset do pedeset godina, dok ju je Ramzes II. s devedeset godina značajno nadživio.

Grobnica je jedna od najvećih u Dolini kraljica. Svod čitave grobnice oslikan je tisućama zlatnih zvijezda na plavoj pozadini. Rijetkost je da grobnica ima tako očuvane i živopisne freske s mnoštvom pažljivo izvedenih detalja koje predstavljaju ogroman broj scena putovanja u zagrobni život. Nefertari na svakoj nosi bijelu lanenu haljinu, simbol čistoće. Crte lica su pažljivo izrađene, a boja puti neuobičajeno svjetlija nego u ostalim grobnicama kraljeva i kraljica. Odlično očuvane freske ostavljaju dojam kao da su nedavno slikane. Ispisani odlomci iz Knjige mrtvih smjenjuju se s freskama koje prikazuju Nefertari elegantnu i dostojanstvenu kakva je bila za ovozemaljskog života. Prekrasna dok igra igru senet, nudi ponude bogovima, daje platno bogu Ptahu, prima zaštitu krilate boginje Maat, dok je vodi božica Izida, u susretu s Ozirisom…

Ono što začuđuje jest da se ni na jednom mjestu u grobnici ne spominje vladar Ramzes II., niti je prikazan ni na jednoj slici. To je jedna od počasti koju je veliki muž odao svojoj velikoj ženi. I bez njegove slave bila je proslavljena. Njihove jednake statue u Abu Simbelu, hramovi posvećeni Nefertari, izjednačavanje s božanstvima Hathor i Izidom, grobnica ovakve ljepote… Ostalo je zabilježeno da nijedan faraon nije odao toliku počast ženi.

Ova grobnica je karakteristična i po tome da freske nisu rađene izravno na stijeni, već je prvo nanesen sloj gipsa koji se zatim oslikavao. Ogromna je vrijednost ovih fresaka jer zbog mnoštva prikaza, s mnoštvom detalja i izvanredne očuvanosti, pružaju širok uvid u staroegipatsku mitologiju.

Ramzes III.

Ramzes III. bio je sin faraona Setnakhta, osnivača XX. dinastije drevnog Egipta, dinastije Ramzesa, njezin drugi vladar i jedan od posljednjih velikih egipatskih faraona.

Dostupna posjetiteljima još u grčko-rimsko doba, njegova grobnica oznake KV11 dugačka je 188 metara. Iako poznata još od davnina, prvi put ju je istražio James Bruce 1768. godine.

Ulaz u grobnicu oslikan je prikazima glava goveda, a odmah na ulazu nalaze se prikazi božice Maat, koja predstavlja sedam važnih koncepata u starom Egiptu: istinu, ravnotežu, red, sklad, zakon, moral i pravdu.

Također se mogu vidjeti prikazi faraona koji stoji pored boga Sunca Ra te sedamdeset i četiri forme koje predstavljaju Knjigu molitve posvećenu Ra i obuhvaćaju sve manifestacije Sunca.

Zidove grobnice krase i Neftis, božica rođenja i smrti te Izida, božica života i ljubavi. Njihova uloga je da zaštite kralja i da mu omoguće ponovno rođenje.

Zanimljivo je da su u grobnici Ramzesa III. oslikane i bitke u kojima je ratovao te su dragocjen izvor izgleda i ratničke opreme takozvanih Naroda s mora.

Pogrebna odaja Ramzesa III. dvorana je s osam stupova u kojoj je pronađen sarkofag od crvenog kvarcita težak osamnaest tona i poklopac težak sedam tona. Oslikana je jarkim živopisnim bojama, a motivi su prizori iz Knjige vrata, teksta koji opisuje prolazak pokojnikove duše u onaj svijet. Tu su i scene iz drugih tekstova kao što su Knjiga zemlje, Knjiga o nebeskoj kravi ili motivi iz takozvanog Obreda otvaranja usta.

Faraonova mumija pronađena je nakon sedamdeset godina u Dolini kraljeva zajedno s trideset drugih mumija uključujući Ramzesa II. i Setija I. Više od sto godina bila je izložena u Egipatskom muzeju u Kairu, a u travnju 2021. prebačena je u Nacionalni muzej egipatske civilizacije.

RAMZES VI.

Ramzes VI., nasljednik istaknutog faraona Ramzesa III., peti je faraon XX. egipatske dinastije.

Sahranjen je u Dolini kraljeva, u grobnici koja je danas poznata kao KV9. Grobnica je prvo izgrađena za Ramzesa V., koji je možda i bio sahranjen u njoj jedno vrijeme. Za vrijeme radova na grobnici Ramzesa VI. radničke nastambe prekrile su ulazno stepenište u Tutankhamonovu grobnicu, zahvaljujući čemu je otkrivena znatno kasnije od ostalih i ostala dobro očuvana.

Rimljani su grobnicu nazivali Memnonovom grobnicom, a znanstvenici Napoleonove ekspedicije Grobnicom metempsihoze (Grobnica preseljenja duša). Kraljevske mumije Ramzesa V. i Ramzesa VI. uklonjene su još u antičko doba, a otkrivene su 1898. godine u KV35.

KV9 je grobnica jednostavnog plana, dužine 116 m, širine od 2.5 do 13 m, maksimalne visine oko 6 m. Sastoji se od niza silaznih pravocrtnih hodnika i dvije odaje koje vode do pogrebne odaje duboko pod zemljom. Zidovi hodnika su precizno oslikani, a dekorativni plan grobnice je jedan od najsofisticiranijih i najpotpunijih u Dolini kraljeva. Složeni i zagonetni zidni ukrasi predstavljaju svojevrsnu raspravu o teologiji, u kojoj su osnovni elementi Sunce i njegovo svakodnevno putovanje u svijet tame. Podzemne zidine pričaju o nastanku neba, zemlje, stvaranju Sunca, svjetlosti i samog života.

Na ulaznom hodniku uklesan je veliki Sunčev disk sa skarabejem i čovjekom s glavom ovna, okružen figurama Izide i Neftis. Slijede zatim scene iz Knjige vrata, Knjige pećina i Knjige zemlje. Strop odaje sa stupovima, u središnjem dijelu grobnice, oslikan je Knjigom neba – astronomski, i prikazuje cirkumpolarna zviježđa², dekane³ i zvjezdane satove. Odlomci iza njih sadrže scene iz Amduata⁴: bog Sunca, prikazan kao čovjek s glavom ovna, stoji u svetištu na čamcu u pratnji drugih božanstava na svom noćnom putovanju kroz podzemlje. Knjige dana i noći krase pogrebnu odaju gdje je strop oslikan upečatljivom slikom božice neba Nut nadvijene nad zemljom. Pred ustima joj je prikazan Sunčev disk, koji se sprema progutati, što je mitološki prikaz zalaska Sunca. Dvanaest Sunčevih diskova – svakodnevno dvanaestosatno putovanje boga Sunca danju – je na jednoj polovini unutar izduženog tijela božice Nut. Na drugoj polovini njezina tijela oslikano je nebo sa zvijezdama, putovanje Sunca kroz podzemni svijet noću, prije njegovog ponovnog rođenja na istoku, kao mladog, obnovljenog i punog života.

Rekonstrukcija sarkofaga Ramzesa VI. bila je složen proces kao i podvig koji je egiptolog Edwin C. Brock započeo 1990-ih godina. Ostaci unutrašnjeg sarkofaga bili su ozbiljno oštećeni jer mističnoj Dolini kraljeva nisu odoljeli kako istraživači, tako ni oni koji su bili u potrazi za suvenirima ili predmetima za prodaju. Jedan od tih predmeta bio je ulomak kamenog sarkofaga koji prikazuje faraonovo lice, izložen u Britanskom muzeju još od 19. stoljeća. Nakon gotovo dvjesto godina, Britanski muzej napravio je repliku tzv. maske i isporučio je u Luksor, što je doprinijelo uspješnom završetku rekonstrukcije 2004. godine. Tada je grobnica Ramzesa VI. ponovo otvorena za javnost kao jedno od najpopularnijih mjesta u Dolini kraljeva.

²Cirkumpolarna zviježđa su zviježđa koja nikada ne zalaze ispod horizonta kada se promatraju s određene lokacije na Zemlji.
³Dekani su 36 grupa zvijezda, tj. zviježđa, koji su u staroegipatskoj astronomiji služili za podjelu od 360 stupnjeva ekliptike na 36 dijelova od po 10 stupnjeva. Činilo se da se svi dekani, geocentrično, uzastopno uzdižu na horizontu tijekom svake dnevne Zemljine rotacije.
⁴“Ono što je u zagrobnom svijetu”, “Knjiga onoga što je u podzemlju”.

Nova-akropola