BOGINJA ZLA TREĆEG RAJHA

Prema ljudima koji su imali posla s ovom misterioznom ženom, Marija je imala strast prema okultnim stvarima a od djetinjstva je navodno komunicirala s duhovima. Otac joj je bio zagrebački arhitekt a majka Austrijanka. Kao mlada pridružila se krugovima njemačkih nacionalista koji su zagovarali ujedinjenje Njemačke i Austrije…

O njoj se danas malo pouzdano zna. Knjiga pod naslovom “Spears of Fate” Trevora Ravenscrofta govori o ovoj ženi kao članici tajnih društva u nacističkoj Njemačkoj pod nazivom Vril.

Njezin otac Tomislav bio je zagrebački arhitekt, i to vjerojatno vrlo uspješan, jer mu je ured bio na Trgu bana Jelačića, a majka je bila bečka balerina Sabin. Kao datum Marijina rođenja navodi se 31. listopada 1895. (Noć vještica, što je posebno zanimljivo s obzirom na njezinu životnu priču).

Nazivaju je “Božicom zla” oni koji su, unatoč svim dokazima i činjenicama u suprotno, uvjereni da je Hitler bio oftalmolog, a svi to temelje na gotovo suludim tvrdnjama koje su navodno dolazile od nje. Smatra se da je odigrala ključnu ulogu u formiranju ideologije Trećeg Reicha i njihovog glavnog simbola – svastike.

U prosincu 1919. godine, Karl Haushofer, vođa društva Tule pozvao je poznate i poštovane okultiste na sastanak u kolibu na Alpima u blizini Berhtesgadena (kasnije će ta kućica postati Hitlerova alpska rezidencija). Nakon što su se svi okupili, Haushofer je iznenadio sve prisutne. Dvije mlade i božanstvene žene pridružile su se grupi. Jedna od njih je bila vrlo šutljiva i imala je jedva 18 godina. Iz nekog razloga njen identitet je ostao tajna. Predstavila se kao “Zigrun”. Druga žena je bila Marija Oršić.

Osim božanstvene ljepote, obje su imale dugu kosu svezanu u rep. Marija je bila žena neprolazne ljepote, prozračnog tena, plavih očiju i plave kose koja je prema legendama sezala do zemlje. Oršić je navodno vjerovala da joj duga kosa djeluje kao “antena” prema drugim dimenzijama. Haushofer ih je te noći predstavio kao ženske psihičke medije između svjetova. Maria se proslavila u okultnim krugovima tvrdeći da je uspostavila kontakt s arijskim vanzemaljcima koji žive na Alpha Centauri u sustavu Aldebaran.

Neki od Marijinih priopćenja bili su u obliku teksta, ispisani njenom rukom dok je bila u “transu”. Haushofer je imao spise mnogo prije nego što ih je odlučio pokazati publici, a utvrđeno je da su napisani templarskom i sumerskom abecedom. Ovim tvrdnjama došli su do šokantnih zaključaka i uputa – kako napraviti antigravitacijsku letjelicu. Marija je objasnila da su spisi dar albaderske civilizacije i da stroj radi uz pomoć energije zvane vril. Jedna od sposobnosti ovog stroja bilo je putovanje kroz vrijeme.

Zašto sustav Albaderan? Navodno je naseljeno Arijevcima, koji su navodno živjeli na Zemlji u dalekoj prošlosti, na području Mezopotamije, gdje su utjecali na razvoj civilizacije. Treći Reich je od Marije očekivao da uz pomoć stanovnika albaderanskog sustava pročisti stanovništvo Zemlje i definitivno ustoliči arijevsku rasu na zemlji. Povjerovali su njezinoj tvrdnji i odlučili financijski podržati projekt izgradnje stroja.

Tako je društvo Vril bilo uključeno u istraživanja temeljena na antigravitacijskim eksperimentima Viktora Schaubergera. Projekt je nazvan “Hanebu” ili “Vril projekt”. Sam naziv društva Vril dolazi iz romana Bulwera Lyttona “Vril, moć rase u nastajanju”.

Roman opisuje podzemno kraljevstvo kojim vladaju više od ljudi koji potječu od vodozemaca i posjeduju energiju nezamislivih razmjera zvanu Vril. Postao je “sveti gral” za okultiste Trećeg Reicha, pa i više službenih krugova, koji su tražili svaku mogućnost da naprave super-oružje.

Iako su tvrtke Tule i Vril imale isti cilj – izgradnju zračnog broda Vril – motivi su im bili potpuno različiti. Tule su bili usmjereni na potragu za nečim “višim”, njihov jedini interes u projektu bio je vratiti se u vrijeme “kada su bogovi hodali planetom” i naučiti više o duhovnoj istini, ali i iskorištavanju energije. Vrilovci su htjeli uspostaviti kontakt s vanzemaljcima i učiti od njih.

Planirano je da se na Aldebaran pošalje velika transportna letjelica VRIL 7, koja može da leti brzinom svjetlosti. Eksperiment je izveden krajem 1944, i umalo se katastrofalno završio, jer je poslije kratkog leta raketa VRIL 7 bila oštećena na nekoliko mjesta i “izgledala kao da je letjela stotinama godina”. Kao posljednje “javljanje” Marije Oršić, odnosno društva Vril navodi se datum 11. ožujak1945, poslije čega je ona nestala. Dokument “Vril Gesellschaft” poslat je svim članovima – pismo Marije Oršić. Pismo se završava: “Niemand bleibt hier” (nitko ne ostaje ovdje). Od tada nitko nije čuo ništa o Mariji ili ostalim članovima. Postoje teorije da su otišli na Aldebaran. Marija je 1945. imala 50 godina.

Jedna od tvrdnji je da su je Amerikanci preuzeli radi tajnih operacija, tamo se bogato udala i dobila kćer Jolantu Rafu.

Istraživanje o Mariji Oršić jedan je od onih slučajeva gdje se, što je više podataka, manje pouzdano zna. No, nije važno je li Marija Oršić doista stupila u vezu s arijcima iz Aldebarana; je li se bavila alternativnom raketnom znanošću i je li bila uspješna; je li na kraju rata pobjegla u Južnu ili Sjevernu Ameriku ili u daleki Aldebaran – imala je zanimljivu životnu priču koja otvara mnoga pitanja bez odgovora. Njezine fotografije ostaju jedina stvarnost o njoj.

Epoha