Tim znanstvenika uspio je dokazati da supernove tipa D6 ostavljaju specifičan ‘potpis’ tisućama godina u ‘ostacima’ supernove…

Tim znanstvenika koristio je napredna računala za izradu modela kako bi pokazali kako će se hipotetski tip supernove razvijati kroz tisuće godina. Model je znanstvenicima pružio način na koji mogu u svemiru tražiti primjere supernova poznatih kao „D6“.

Supernove

Supernove su veoma važne za kozmologiju. Štoviše, jedan od tipova supernove – tzv. Ia – koristi se i kao „standardna svijeća“ koja omogućuje mjerenje udaljenosti.

Upravo su mjerenja ovih tipova pokazala znanstvenicima – na njihovo veliko iznenađenje – da se širenje svemira zapravo ubrzava!

Općenito je prihvaćeno da supernove tipa Ia nastaju eksplozijom degeneriranih zvijezda poznatih kao bijeli patuljci – zvijezde koje su izgorjele kroz svoj vodik i skupile se u kompaktne objekte – ali mehanizam koji uzrokuje eksplozije nije dobro shvaćen.

Objašnjenje mehanizama

Nedavno je otkriće bijelih patuljaka koji se kreću iznimno brzo dalo dodatnu vjerodostojnost jednom predloženom mehanizmu za podrijetlo D6 supernova. U ovom scenariju, jedan od dva bijela patuljka u binarnom sustavu prolazi kroz ono što je poznato kao „dvostruka detonacija“, tijekom koje površinski sloj helija prvo eksplodira a zatim zapali veću eksploziju u ugljik-kisik jezgri zvijezde.

To dovodi do uništenja zvijezde a pratilac – iznenada oslobođen gravitacijskog privlačenja zvijezde koja eksplodira – biva izbačen ogromnom brzinom.

Međutim, vrlo se malo zna o tome kakvog bi oblika bio ‘ ostatak’ takvog događaja dugo nakon početne eksplozije. Kako bi to istražili, tim je odlučio simulirati dugoročnu evoluciju – u obliku ostatka supernove – tisućama godina nakon eksplozije.

Važni rezultati

Uspjeli su uočiti neke značajke u sustavu progenitora koje bi bile specifične za ovaj scenarij, nudeći tako potencijal način za ispitivanje fizike supernove, uključujući „sjenu“ ili tamnu mrlju okruženu svijetlim prstenom. Također su zaključili da ostaci eksplozija tipa Ia nisu nužno simetrični, kako se uobičajeno vjeruje.

Prema Gillesu Ferrandu, glavnom autoru studije, „Eksplozija supernove D6 ima specifičan oblik. Nismo bili sigurni da će biti vidljiva u ‘ostatku’ dugo nakon početnog događaja ali smo zapravo otkrili da postoji specifičan ‘potpis’ da još uvijek možemo vidjeti tisuće godina nakon eksplozije.“

Ovo je vrlo važno otkriće, jer bi moglo utjecati na korištenje Ia supernove kao kozmičkog mjerila. Nekada se vjerovalo da potječu od jednog fenomena, ali ako su raznolike, onda bi to moglo zahtijevati ponovnu procjenu kako bismo ih mogli upotrijebi u astronomiji.

Nastavak istraživanja

Ferrand je zaključio kako „Nastavljajući istraživanje planiramo naučiti kako preciznije izračunati emisiju X-zraka, uzimajući u obzir sastav i stanje šokirane plazme, kako bismo napravili izravne usporedbe s opažanjima. Nadamo se da će naš rad dati nove ideje promatračima o tome što tražiti u ostatcima supernove.“

Kosmos