Džek Trbosek…

Viktorijanska Engleska 1888. godine. Londonski East End, Whitechapel bila je prenapučena sirotinjska četvrt koju je okupiralo gotovo milijun najsiromašnijih građana grada. Ulice su zaudarale na prljavštinu, a životni uvjeti bili su teški. Ovisnost je bila uobičajena, utjeha je često dolazila samo iz dna boce džina. Zbog toga su mnoge žene pribjegle prostituciji kao sredstvu za preživljavanje od svog krajnjeg siromaštva.

Jedna od takvih žena bila je 44-godišnja Mary Ann Nichols. Mary Ann je bila prva poznata žrtva zloglasnog serijskog ubojice poznatog kao Jack Trbosjek. Najmanje četiri žene postale bi kasnije žrtve ovog nasilnog psihopate. Ipak, unatoč nebrojenim istragama, identitet ubojice još uvijek je nepoznat.

Prva žrtva

Mary Ann bila je kućna pomoćnica koja se borila da zadrži posao jer je bila alkoholičarka. Nakon što je ostala bez posla, preselila se u sobu sa više kreveta. U noći 30. kolovoza Mary Ann nije imala ni za pokriti troškove kreveta na kojemu je spavala.

Napustila je kuću oko 23:00 sata namjeravajući prikupiti sredstva prostitucijom.

Mary Ann je posljednji put živu vidjela Emily Holland, koja je s njom dijelila sobu oko 2:30 ujutro kada joj se Mary Ann požalila da je već tri puta podigla novac za smještaj, ali ga je i potrošila na alkohol. Posljednji put Mary Ann je viđena kako hoda prema Whitechapel Roadu. Njeno tijelo otkriveno je otprilike sat vremena kasnije. Smrt prostitutke nije bila ništa novo u Whitechapelu jer je to bio opasan posao, ali način na koji je Mary Ann ubijena bio je šokantan. Prerezana grla i sva osakaćena.

Daljnje krvoproliće

Tjedan dana nakon sumornog otkrića tijela Mary Ann, u subotu 8. rujna, pronađeno je tijelo 47-godišnje Annie Chapman. Njezino grlo, poput Mary Ann, također je prerezano. Trbuh joj je bio potpuno razrezan, a organi izvađeni. Dio mesa iz njezina želuca namjerno je stavljen na njezino lijevo rame, a drugi dio kože i mesa, osim tankog crijeva, uklonjen je i postavljen iznad desnog ramena. Obdukcija je otkrila da su joj uklonjeni maternica i dijelovi mjehura i rodnice. Sumnja se da je ubojica odnio ove dijelove tijela kao bolesni suvenir.

Krvavi dvostruki događaj

U ranim jutarnjim satima u nedjelju, 30. rujna, ubojica je ponovno udario. Ovoga puta dvije žrtve u razmacima od nekoliko sati. Tijelo Elizabeth Stride, stare 44 godine, pronašao je Louis Diemschutz dok je vozio kočiju.
Diemschutz je bio upravitelj Međunarodnog obrazovnog kluba za radnike. Elizabethino tijelo nalazilo se u slabo osvijetljenom susjednom dvorištu.

Za razliku od ostalih žrtava, njezino tijelo nije bilo unakaženo, ali je krv i dalje slobodno tekla iz jedne rane nožem nanesene na grlu, a tijelo joj je još bilo toplo. To sugerira da je Elizabeth ubijena tek neposredno prije Diemschutzovog dolaska.

Možda je zvuk približavanja kola prekinuo ubojicu. Nekoliko posjetitelja obližnjeg kluba izvijestilo je da su napustili prostor između 12:30 i 12:50 sati, a kasnije su prijavili policiji da nisu primijetili ništa neobično. Čini se da ubojica nije bio zadovoljan smrću Elizabeth, jer je samo 20 minuta nakon otkrića njezina tijela ponovno napao.

Catherine Eddowes imala je 46 godina i pila je u noći svog ubojstva.

Bila je toliko pijana do 20.30 da je privedena radi otriježnjenja. Puštena je u 1:00 ujutro. Njezino tijelo pronađeno je na Trgu Mitre, oko kilometar udaljenom od mjesta gdje je Elizabeth Stride ubijena. Kao i ostale žrtve, Catherine je također imala prerezano grlo. I njoj su izvađena crijeva i stavljena joj preko desnog ramena. Lijevi bubreg i većina maternice su joj također uklonjeni.

Ovaj put je ubojica otišao korak dalje sa svojim sakaćenjem, unakazivši joj lice. Nos joj je uklonjen, obrazi su joj zarezani i okomito urezani kroz svaki kapak. Policijski kirurg koji je obavio obdukciju na njezinu tijelu izjavio je kako vjeruje da bi za sakaćenje bilo potrebno najmanje pet minuta. Ubojstva Elizabrth i Catherine na kraju su postala poznata kao krvavi dvostruki događaj.

Trag

Ovaj put trag je ostavljen blizu mjesta zločina. Na vratima u ulici Goulston, samo nekoliko minuta hoda od Trga Mitre, policija je pronašla dio žrtvine krvave pregače. Na zidu neposredno iznad pregače bio je označen natpis kredom koji je glasio;

“Židovi su ti koji neće biti okrivljeni ni zbog čega”

Činilo se da poruka implicira da su Židov ili Židovi općenito odgovorni za niz ubojstava. Međutim, nije poznato je li izjavu napisao ubojica ili je čista slučajnost i nema nikakve veze sa slučajem, jer su grafiti bili uobičajeno u Whitechapelu. Policijski komesar Charles Warren uplašio se da bi grafiti mogli izazvati antisemitske nerede i naredio je da se natpis ispere prije zore.

Posljednja poznata žrtva

Mary Kelly bila je posljednja poznata žrtva Jacka Trbosjeka. Bila je puno mlađa od ostalih žrtava sa samo 25 godina. Ubijena je u petak 9. studenog.

Za razliku od ostale četiri žrtve, od kojih je svaka ubijena na otvorenom i čija su sakaćenja požurivana, Kelly je ubijena u sobici koju je unajmila na 13 Miller’s Court kod Dorset ulice.

To je njezinom ubojici omogućilo dovoljno vremena u osakaćenju njezina tijela.

Mary je posljednji put živu vidio svjedok George Hutchinson.

Upoznali su se oko 2 sata ujutro u Trgovačkoj ulici. Tražila je od njega zajam od šest penija, ali ga nije imao.

Zatim je krenula u smjeru ulice Thrawl, a usput ju je pokupio dobro odjeven muškarac. George je izjavio da je taj muškarac nosio kaput obrubljen astrahanskim krznom, crnu kravatu s potkovicom, gumbima na čizmama i veliki zlatni lanac koji mu je visio s prsluka.

Georgov opis pomogao je potaknuti teoriju da je Trbosjek bio iz više klase društva, ali policija je trebala ispitati je li njegova izjava vjerodostojna.

Šokantno otkriće njezina tijela otkriveno je sljedećeg jutra. Maryn stanodavac John McCarthy poslao je svog pomoćnika, bivšeg vojnika Thomasa Bowyera da pokupi stanarinu.

Oko 10:45 sati Bowyer joj je pokucao na vrata.

Nakon što se nitko nije odazvao, odmaknuo je odjeću koja je bila korištena za začepljenje razbijenog prozora.

Gledajući kroz prozor, Bowyer je pronašao Marryno unakaženo tjelo kako leži na krevetu te je ubrzo prijavio policiji svoj grozni nalaz.

Doktor Thomas Bond i doktor Bagster Phillips pregledali su tijelo i utvrdili da je umrla između tri do devet sati prije nego što je otkrivena.

Unatoč onome što su novine tada objavile, Bond je vjerovao da ubojica nema nikakvu specijaliziranu medicinsku obuku niti znanje. Bilo je, međutim, jasno da ubojica nije htio samo ubiti svoje žrtve, već su sakaćenja vitalni aspekt njegova rituala. Iako se neki istraživači ne slažu, Mary Kelly se smatra posljednjom žrtvom Trbosjeka. Često se pretpostavlja da su zločini završili jer je krivac umro, bio zatvoren ili emigrirao iz grada.

Istraga

Ubojstva Jacka Trbosjeka predstavila su viktorijanskoj policiji vrstu zločina s kojom su imali malo iskustva. Detektivi koji su se bavili istragom ubojstava našli su se u potrazi za ubojicom koji je ostavio vrlo malo tragova. Policiji su nedostajale mnoge tehnike koje bi njihovi kolege iz 21. stoljeća uzimali zdravo za gotovo u ovakvoj istrazi ubojstva. To je uključivalo uzimanje otisaka prstiju, modernu forenziku i psihološko profiliranje. Čak je i fotografija mjesta zločina bila nova tehnologija koja se jednostavno nije koristila kao danas. Činjenica da su ubojstva počinjena u jednom od londonskih kvartova s najviše kriminala, gdje je tajnost kriminalnih elemenata i nepovjerenje stanovnika Whitechapela u policiji također otežalo istragu. Ipak, ispitano je nekoliko osumnjičenih.

Pismo iz pakla

Tijekom i nakon ubojstava, stotine pisama dolazilo je policiji i lokalnim tiskovinama u kojima se tvrdi da ih je napisao ubojica. Iako je bilo sigurno da je većina ovih pisama lažna, bilo da su ih napisali ljudi koji su pokušavali stvoriti veći teror ili da su sami novinari slali da bi prodali više novina. Gotovo sva pisma zanemarena su i smatrana kao prijevara iako je moguće je da je barem jedno pismo bilo od strane pravog ubojice.

George Lusk, predsjednik Odbora za budnost u Whitechapelu, 16 listopada primio je poštom kartonsku kutiju. Unutra je bilo pismo, a ono uznemirujuće je, u vinu sačuvano pola ljudskog bubrega. Pismo, uključujući pravopisne pogreške, glasilo je:

‘Gospodine Lusk, iz pakla vam šaljem pola bubrega koji sam uzeo od jedne žene i za vas ga iscijedio, a drugu polovicu sam ispekao i pojeo, bilo je jako ukusno. Mogu vam i poslati krvavi nož kojim sam ga je izvadio ako želite. Potpis na kraju pisma glasio je: Uhvatite me ako možete gospodine Lusk ‘

Medicinski izvještaji otkrili su da je bubreg sličan onom izvađenom iz Catherine Eddowes. Bez DNK testiranja, međutim, bilo je nemoguće biti siguran je li njezin.

Lokalna banda

U početku je policija sumnjala da je ubojstvo morala izvršiti jedna od lokalnih kriminalnih skupina na tom području. Prostitutkama su često upravljale bande, a smatralo se da su žrtve napali njihovi makroi kao kaznu zbog nepoštivanja zakona ili kao zastrašivanje ili upozoravanje drugh žena. Emmu Smith je takva banda ubila 4. travnja 1888. godine u Whitechapelu, nekoliko mjeseci prije početka ubojstava Trbosjeka.

John Pizer zvan kožna pregača (1850–1897)

Ubrzo nakon drugog ubojstva, strah u zajednici Whitechapel počeo je rasti. Policija uključena u ovaj slučaj ubrzo je od mještana dobila tragove kako bi istražila Johna Pizera, poljskog Židova koji je radio kao postolar u Whitechapelu. Prema riječima mještana, također je redovito zastrašivao lokalne prostitutke.

John bi od njih tražio novac, prijeteći da će ih “rastrgati” ako odbiju. Nadimak “Kožna pregača” zbog kožne pregače koju je nosio na poslu te noža kojeg bi uvijek nosio sa sobom. Govorilo se da ima sposobnost tihog kretanja po slabo osvijetljenim noćnim ulicama, pa je bilo kome bilo teško biti svjestan njegove prisutnosti.

Seweryn Klosowski zvani George Chapman (1865-1903)

Iako nije bio povezan sa žrtvama, Klosowski rođen je u Poljskoj i pohađao je tečaj praktične kirurgije u jednoj varšavskoj bolnici. Kasnije je emigrirao u Veliku Britaniju neposredno prije početka ubojstava između 1887. i 1888., gdje je preuzeo ime Chapman. Chapman je za vrijeme ubojstava radio kao brijač u Whitechapelu, a glavni inspektor Federick Abberline ga je smatrao glavnim osumnjičenim.

Chapman je u to vrijeme bio pod istragom. Abberline je intervjuirao Chapmanovu suprugu, koja je rekla inspektoru da njezin suprug često izlazi noćnim satima, ali bilo je premalo drugih dokaza koji ga povezuju s zločinima u to vrijeme.

Inspektor je s pravom bio sumnjičav prema Chapmanu koji je otrovao tri svoje supruge spojem poznatim kao tartar-emetik, što rezultira bolnom smrću sličnom trovanju arsenom. Obješen je 1903. zbog ubojstva svojih žena. Unatoč činjenici da je bio kriv za ubojstva svojih žena, većina stručnjaka odbacuje Chapmana kao mogućeg osumnjičenika zbog razlike u ubojstvima jer je više volio trovanje nego sakaćenje.

Francis Tumblety (1833-1903)

Francis Tumblety bio je Irski-Amerikanac koji je zaradio malo bogatstvo predstavljajući se kao liječnik “indijskog bilja” diljem Sjedinjenih Država i Kanade.

Bio je povezan sa smrću jednog od svojih pacijenata u Bostonu, ali je uspio izbjeći kazneni progon. Tumblety je često posjećivao Europu i privremeno je boravio u pansionu u četvrti Whitechapel tijekom razdoblja ubojstava.

Poznato je da Tumblety prezirao sve žene i tvrdio je da posjeduje posebnu mržnju prema prostitutkama. Bio je poznat po tome što je u Washingtonu priređivao sve muške večere na kojima je redovito izlagao zbirku očuvanih ženskih reproduktivnih organa, ponosno se hvaleći da su došli iz „žena svih klasa“.

Dok je bio u Engleskoj 1888., Tumblety je uhićen 7. studenog, neposredno nakon ubojstva Mary Kelly .

Uhićen je zbog očitog bavljenja homoseksualnošću, što se u to vrijeme smatralo kaznenim djelom. Pobjegao je u New York ubrzo nakon ubojstava i uskoro je američki tisak pisao o njegovoj mogućoj povezanosti s ubojstvima u Whitechapelu.

Unatoč tome, nikada nije izručen natrag u Englesku. Tumblety ostaje i dalje mogući osumnjičenik zbog svoje izrazite mizoginije.

Aaron Kosminski (1865–1919)

Aaron Kosminski bio je poljski Židov koji je emigrirao u Englesku 1880 -ih. Radio je kao frizer u Whitechapelu za vrijeme ubojstava 1888. i tada se smatrao osumnjičenim zbog prijetećeg ponašanja prema ženama. Kosminski se također smatrao ludim i proveo je vrijeme u ludnicama i van njih. Prolazio bi kroz halucinacije, paranoju i često se odbijao prati ili kupati. Policija je Kosminskog smatrala jednim od svojih glavnih osumnjičenih, ali moguće je da je bio žrtva antisemitizma jer je bilo malo dokaza koji bi ga povezali s ubojstvima tijekom početne istrage.

Najveći dokaz koji povezuje Kosminskog s ubojstvima pronađen je više od 100 godina kasnije.

Krvavi šal kojeg je posjedovao pripadao je četvrtoj Trbosjekovoj žrtvi Catherine Eddowes. Kasnije ga je kupio ga je na aukciji Russel Edwards 2007. godine. Šal je još uvijek sadržavao tragove krvi i sjemena.

U 2014. godini istraživači su usporedili fragmente DNK sa živim srodnicima Catherine Eddowes i Kosminskog i otkrili da se podudaraju s onima rodbine Kosminskog. Početni rezultati naišli su na skepticizam jer nisu imali bilješle kolega. Nalazi studije nisu zadovoljili sve, međutim, mnogi stručnjaci ističu da je šal vjerojatno bio kontaminiran godinama i da se čini da Kosminski ne odgovara psihološkom profilu koji se očekuje od psihopate.

Godine 2019. testove su ponovno ponovili Sveučilište Liverpool John Moores i Sveučilište u Leedsu, što je povezalo činjenicu da se mitohondrijski DND doista podudarao s oba potomka Eddowesa i Kosminskog. Nalazi su ponovno osporili genetičari i drugi stručnjaci dovodeći u pitanje korištenu metodologiju i vjerojatnost kontaminacije. No, unatoč sumnjama, ostaje najjači forenzički dokaz koji povezuje osumnjičenog s ubojstvima.

Zaključak

Više od 100 godina kasnije, ubojstva Jacka Trbosjeka ostala su jedna od najpoznatijih i najozloglašenijih misterija povijesti, koja je inspirirala čitavu industriju knjiga, filmova, TV emisija i romana.

Lokacije su također postale nezaobilazno odredište za sablasnu turističku industriju u Londonu, a turisti se okupljaju kako bi slijedili korake Jacka Trbosjeka i njegovih nesretnih žrtava.

Ako se ovaj slučaj jednoga dana i dalje ne riješi zloglasna legenda o Jacku Trbosjeku i dalje će fascinirati ljubitelje povijesti i pravog zločina još mnogo generacija.

Zona zanimljivosti