|
PLEJER
Getting your Trinity Audio player ready...
|
1967. godina je bila vrlo zanimljiva godina, bar što se tiče nekih bitnih svjetskih događaja koji su je obilježili…
Kina je postala četvrta zemlja na svijetu sa hidrogenskom bombom; Francuska je poronula svoju prvu podmornicu na nuklearni pogon; Prvi Boeing 737 krenuo je na svoj prvi let a kasnije i postao najpopularniji komercijalni putnički mlazni avion na svijetu.
Ali, danas nećemo pisati o tim događajima – već o nečemu veoma zapanjujućem što je izazvalo veliku zabrinutost u vojnim krugovima u SAD-u a vjerovatno i šire.
Ovo je bila godina, kada su se u blizini strateških vojnih postrojenja Oscar Flight i Echo Flight u američkoj saveznoj državi Montana pojavili neidentifikovani leteći objekti (NLO-i). Ovaj put nisu bili samo nijemi posmatrači, već su i pred nemoćnim vojnim osobljem isključili nuklearne projektile.
Kredibilitet ovih događaja pojačan je prisustvom velikog broja svjedoka koji su mu prisustvovali a većinom se radilo o sigurnosnom, tehničkom i drugom vojnom i civilnom osoblju.
Kao što je već poznato prilikom viđenja NLO-a širom svijeta, ovi objekti su kretali nezamislivim brzinama, naglo mijenjali smjer i izvodili manevre koje samo možemo vidjeti u filmovima naučne fantastike.
U gotovo isto vrijeme, došlo je do iznenadnog i neobjašnjivog isključivanja nuklearnih projektila na obe lokacije.
Detaljnom istragom, koja je kasnije pokrenuta, nije pronađen nikakav konkretni uzrok koji bi se mogao dovesti u vezu sa ovim “poremećajem”.
Ova nesvakadišnja situacija je dovela do “ozbiljne zabrinutosti” u američkom vojnom vrhu.
Iako je američka vojska, nakon curenja nekih informacija, pokušala da umanji zabrinutost javnosti da ne postoji konkretna opasnost za nacionalnu sigurnost, ovaj događaj otvara mnoga pitanja o mogućoj vezi NLO-a i isključivanja nuklearnih projektila.
Od tada je prošlo mnogo godina a stvarni uzrok zaustavljanja ovih projektila ostaje obavijen misterijom i u sferi teoretisanja šta se zaista dogodilo te 1967. godine.
NLO-i iznad vojne baze
U četvrtak ujutro, 16. marta 1967. godine, Kapetan Eric Carlson je bio u društvu poručnika Walta Figela u kontrolnom centru duboko ispod zemlje.
Već od ranog jutra su im neprestano pristizala izvješća od sigurnosnih patrola i timova za održavanje o viđenju NLO-a, koji nečujno lebdi iznad jednog od silosa Echo Flighta.
Sve je počelo od 08.30, kada je zamjenik zapovjednika posade Figel, izvještavao Carlsona – zapovjednika posade, o statusu leta kada je zatreštala sirena za uzbunu.
Došlo je do iznenadnog isključivanja jednog od nuklearnih projektila, bez ikakvog konkretnog uzroka.
To je veoma razljutilo zapovjednika, jer je vjerovao da su ga članovi tima za održavanje zaboravili obavijestiti o tome. To je bila uobičajena procedura kada su ovakve stvari u pitanju.
Kada mu je stražar kojeg je nazvao rekao da tog jutra nisu obavljali nikakvo održavanje projektila i da se iznad baze nalazi NLO, Figel je pomislio da je stražar pod dejstvom alkohola.
Dok je razgovarao sa stražarom, vjerovatno tražeći od njega da mu lično podnese raport, odjednom su se serijski i drugi projektili počeli isključivati iz stanja pripravnosti.
Za veoma kratko vrijeme, svi nuklearni projektili su postali neoperativni.
Nakon provjere, ustanovljeno je da je razlog isključivanja projektila bio kvar na elektronskim sistemima za navođenje i kontrolu. Napajanje se činilo u redu, ali iz nekog nepoznatog razloga došlo je do otkazivanja svih kontrolnih sistema.
Ekspresno, dva tima za sigurnost koji su bili u pripravnosti poslani su na mjesta gdje su se nalazili nuklearni projektili. Izvijestili su o viđenju NLO-ima koji lebde iznad tih lokacija.
Posada kapetana Don Crawforda je kasnije tog jutra zamijenila posadu Echo Flighta. Crawford se sjeća da su Carlson i Figel i dalje bili veoma uzrujani zbog onoga što se dogodilo.
Crawford se također sjeća da su timovi za održavanje radili na projektlima cijeli dan i do kasno u noć tokom njegove smjene kako bi ih ponovo vratili u stanje pripravnosti.
`Ne samo da su projektili bili izgubljeni kao dio naše odvraćajuće snage, već su ostali izvan upotrebe cijeli dan – Kapetan Don Crawford`
Zbog ovog jedinstvenog incidenta, kako ga jedan bivši operater projektila opisuje: “Sve je krenulo u pakao!”
Priča Roberta Salasa: NLO-i su isključili nuklearne projektile
Sljedeću priču je ispričao Robert Salas, koji je bio zamjenik zapovjednika posade projektila u E-Flightu tog jutra:
“Po mom sjećanju, bio sam dežurni kao zamjenik zapovjednika posade projektila ispod zemlje u LCC-u (Lansirnom kontrolnom centru) tokom jutarnjih sati 16. marta 1967. godine.
Na vanjskom dijelu iznad podzemne LCC kapsule, bio je tipično vedro i hladno ispod noćnog nebo Montane. Na tlu je bilo nekoliko centimetara snijega.
Na tom mjestu nije bilo gradskih svjetala koja bi odvukla pažnju od spektakularnog niza zvijezda, i nije bilo neuobičajeno vidjeti padajuće zvijezde.
Montana se ne naziva “zemlja velikog neba” bez razloga, i vojnici u dužnosti iznad zemlje vjerojatno su neko vrijeme provodili vani gledajući u zvijezde.
Jedan od tih vojnika prvi je primijetio kako se nešto što je na prvi pogled izgledalo kao zvijezda počelo kretati cik-cak po nebu.
Zatim je vidio drugo svjetlo koje je isto to učinilo, ali ovaj put bilo je veće i bliže. Zamolio je svog kontrolora sigurnosti leta da dođe i pogleda.
Obojica su stajala tamo promatrajući kako se svjetla jure ravno iznad njih, zaustavljaju se, brzo mijenjaju smjer i ponovno se vraćaju.
Podoficir je utrčao u zgradu i nazvao me na mom radnom mjestu u podzemnoj kapsuli. Izvijestio me da su vidjeli svjetla koja su izvodila čudne manevre iznad objekta, i da nisu bila avioni. Odgovorio sam: “Odlično. Samo ih nastavite promatrati i javite mi ako se približe.”
Nisam ozbiljno shvatio tu prijavu i uputio sam ga da mi javi ako se dogodi nešto značajnije. Tada sam smatrao da je taj prvi poziv šala.
Ipak, takvo ponašanje definitivno se nije podudaralo s karakterom vojnika za sigurnost zračnog prostora, čije su komunikacije s nama obično bile vrlo profesionalne.
Nekoliko minuta kasnije, sigurnosni podoficir ponovo je nazvao. Ovaj put bio je sasvim uplašen i vikao je u slušalicu:
“Gospodine, jedan je iznad prednje kapije!”
“Jedan šta?”
“NLO! Samo stoji tamo. Svi ga gledamo. Šta želite da radimo?”
“Šta? Kako izgleda?”
“Ne mogu točno opisati. Sjaji crveno. Šta bismo trebali raditi?”
“Osigurajte lokaciju, nazvat ću Zapovjedni punkt.”
“Gospodine, sada moram da idem, jedan od momaka je upravo ozlijeđen.”
Prije nego sam mogao i pitati o ozljedi, veza je prekinuta. Odmah sam otišao do svog zapovjednika, poručnika Freda Meiwalda, koji je bio u planiranom periodu odmora.
Probudio sam ga i počeo ga informisati o telefonskom pozivu i onome što se događalo vani.
U sred razgovora, čuli smo prvu alarmnu sirenu koja se oglasila u skučenom prostoru kapsule, i odmah smo pogledali prema ploči s indikatorima svjetala na zapovjednikovom radnom mjestu.
Svjetlo “No-Go” i dvije crvene sigurnosne lampice svijetlile su, što je ukazivalo na probleme na jednom od mjesta gdje su se nalazili projektili.
Fred je skočio kako bi provjerio sistem i utvrdio uzrok problema. Prije nego što je to mogao učiniti, drugi alarm se oglasio na drugom mjestu, a zatim još jedan i još jedan istovremeno.
U narednih nekoliko sekundi, izgubili smo šest do osam projektila zbog “No-Go” (neoperativnog) stanja.
Nakon što sam prijavio taj incident Zapovjednom punktu, nazvao sam svog sigurnosnog stražara.
Rekao je da vojnik koji je prišao NLO-u nije ozbiljno ozlijeđen, ali da se evakuiše helikopterom do baze.
Kada sam izašao iz podzemlja, razgovarao sam direktno sa sigurnosnim stražarom o NLO-u. Dodao je da je NLO imao crveni sjaj i da je izgledao kao tanjir. Ponovio je da je bio odmah izvan prednje kapije i nečujno lebdio.
Poslali smo sigurnosnu patrolu da provjeri naše lokacije nakon prekida rada, i izvijestili su o tome da su vidjeli još jedan NLO tijekom patrole.
Također su izgubili radio-kontakt s našom lokacijom odmah nakon što su prijavili NLO.
Kada su nas kasnije toga jutra zamijenile redovne zamjenske posade, projektili još nisu bili vraćeni u stanje pogona od strane ekipa za održavanje na licu mjesta.”
Istraga incidenta
Nakon incidenta u E-Flightu, provedena je detaljna istraga. Izvršena su potpuna ispitivanja na licu mjesta i laboratorijska ispitivanja u tvornici Boeing Company u Seattleu.
Dokumenti Strateškog krila za balističke projektile koji su deklasifikovani, kao i intervjui s bivšim inženjerima Boeinga koji su proveli testove nakon istrage incidenta u E-Flightu, potvrđuju da nikad nije pronađen uzrok za gašenje projektila. Robert Kaminski je bio voditelj inženjerskog tima Boeinga za ovo istraživanje.
Kaminski je izjavio da nakon svih testova nisu pronađeni značajni kvarovi, inženjerski podaci ili zaključci koji bi objasnili kako je deset projektila isključeno s stanja pripravnosti te da “nije postojalo tehničko objašnjenje koje bi moglo objasniti događaj”.
Najviše što se moglo učiniti bilo je reproducirati učinke unošenjem 10-voltnog impulsa na podatkovnu liniju. Drugi inženjer Boeinga koji je bio u timu, Robert Rigert, smislio je ovaj impuls koji je 80% vremena ponavljao učinke gašenja projektila, ali samo kad je direktno ubačen u logičko kolo.
Nije se moglo pronaći objašnjenje izvora takvog impulsa ili “šuma” koji se pojavljuje na terenu i ulazi u zaštićenu opremu projektila.
Drugi članovi inženjerskog tima istraživali su druge mogućnosti. Munje i problemi u komercijalnom električnom sustavu isključeni su kao izvor problema. William Dutton, još jedan inženjer Boeinga, provjerio je prekide i privremene prekide u komercijalnoj električnoj mreži i izjavio: “Nisu pronađene nikakve nepravilnosti u tom području”.
U istrazi su sudjelovale i druge vojne aktivnosti i inženjerske kompanije, ali nikad nije pronađen pozitivan uzrok gašenja projektila, unatoč obimnim i detaljnim naporima.
Jedan od zaključaka je bio da je jedini način slanja impulsa ili šuma izvana u zaštićeni sistem bio putem elektromagnetskog impulsa (EMP) nepoznatog izvora.
Tehnologija tog vremena zahtijevala je veliku, tešku i glomaznu opremu za generiranje EMP-a dovoljne snage da uđe u zaštićeni sistem. Izvor stvarnog impulsa koji je uzrokovao gašenje projektila ostaje misterija do danas.
Pojavljivanja NLO-a u okolini prije i poslije incidenta
Prema člancima iz novina Great Falls Tribune, 8. februara 1967. godine, Louis DeLeon je vidio dva čudna objekta na nebu, koji nisu izgledali poput aviona i sjajili su u narančastoj i crvenoj boji dok je vozio istočno od Chestera u Montani.
Kasnije, 16 kilometara istočno od Chestera, Jake Walkman-a je probudila jarka svjetlost u njegovoj kući. Iz dvorišta je uočio objekt oblika “letećeg tanjira”.
Druge noći, George Kawanishi, nadzornik Great Northern Railroada, vidio je svijetlu kuglu na nebu tačno iznad željezničke stanice u Chesteru. Ovo su samo neki od uočenih objekata koji su prethodili incidentima isključivanja raketa u ožujku.
Također, za vrijeme istog razdoblja, prema priči poručnika Don-a Crawforda, dvočlana sigurnosna ekipa dodijeljena Echo Flight-u obavljala je rutinski pregled lansirnih postrojenja nekoliko kilometara sjeverno od Lewistowna.
Kada su se približili jednom od postrojenja za lansiranje, vozač je iznenada naglo zakočio. U šoku i zaprepaštenju, promatrali su kako nekoliko stotina metara ispred njih veliki sjajni objekt tiho lebdi iznad postrojenja za lansiranje.
Jedan od članova ekipe uzeo je VHF mikrofon i nazvao tadašnjeg kapetana Dona Crawforda koji je bio dežurni te večeri.
“Gospodine, nećete vjerovati što vidim”, rekao je.
Opisao je šta su vidjeli. Crawford mu prvo nije vjerovao, ali mladi vojnik je insistirao da govori istinu, a njegov glas je otkrivao njegovo emocionalno stanje.
Nakon nekog vremena, Crawford mu je ozbiljnije pristupio i odlučio je pozvati Zapovjedništvo kako bi prijavio situaciju.
Dežurni oficir u Zapovjedništvu odbio je prihvatiti prijavu i jednostavno je izjavio: “Više ne bilježimo takve izvještaje”, što ukazuje na to da nije htio čuti o NLO-ima.
Crawford, ne znajući šta da kaže svom uznemirenom pripadniku osiguranja, odlučio je dati odobrenje stražaru da otvori vatru na objekt ako izgleda prijeteće.
“Hvala, gospodine, ali stvarno ne vjerujem da bi to pomoglo”, odgovorio je stražar.
Nekoliko sekundi kasnije, objekat je tiho odletio.
Postojala su svjedočanstva o uočenim objektima u tom području prije i poslije incidenta isključivanja raketa, kako od vojnog osoblja tako i od civila.
Zaključak
Usprkos tome što su američke zračne snage godinama tvrdile da nijedan prijavljeni incident s NLO-ima nikada nije uticao na nacionalnu sigurnost, činjenica je da je velik broj pripadnika američkih zračnih snaga prijavio viđenje NLO-a u isto vrijeme kad su mnoge od strateških raketa postale neupotrebljive. Opisani incidenti bez dvojbe su imali implikacije na nacionalnu sigurnost.
Ti događaji postavljaju pitanja i izazivaju zabrinutost o mogućoj vezi između viđenja NLO-a i poremećaja strateških raketnih sustava.
Unatoč detaljnim istragama, službeno nije utvrđeno definitivno objašnjenje ili uzrok za zaustavljanje raketa.
Događaji koji su se odvijali u Montani 1967. godine, u vezi sa viđenjem NLO-a i istovremenim zaustavljanjem strateških raketa, ostaju zagonetka koja izaziva interes i kontroverze.
Očevici, uključujući vojno osoblje i sigurnosno osoblje, svjedočili su nevjerojatnim pojavama koje nisu bile objašnjive poznatim tehnologijama.
Konačno, sve dok ne bude pronađeno jasno objašnjenje za te događaje, viđenje NLO-a i istovremeno zaustavljanje strateških raketa ostat će izvor fascinacije, spekulacija i daljnjih istraživanja.
Ta pitanja i kontroverze izazivaju zanimanje javnosti i pokazuju koliko su još uvijek nerazjašnjeni aspekti neistraženog svijeta izvan našeg razumijevanja.
Misteriozno.com
