Tragedija koju je u kolovozu 79. godine izazvala erupcija vulkana Vezuva dugo je počivala skrivena pod četiri metra debelim slojem vulkanskog pepela i kamenja…

Život se u godinama nakon erupcije nezadrživo nastavio, rasla su nova naselja u okolici, stari rimski gradovi rekonstruirani su bezbroj puta a Pompeji su sedamnaest stoljeća ostali upravo onakvi kakvi su bili toga kobnog jutra.

Prva arheološka iskapanja u 18. stoljeću otkrila su svijetu neslućena bogatstva. Pompeji su svjedok neukrotive moći prirode, ali istovremeno i pravi muzej na otvorenom. Dok je za neke ovo grad smrti, za druge je grad života, onog života koji je u jednom trenu stao i upravo u svojoj dramatičnoj smrti ostao živ, kao svjedok jednog davno minulog vremena.

Listajući knjige o Pompejima, osobitu pažnju zaokupljaju neobične crvene zidne slike, neusporedive s bilo kojim drugima pronađenim u tom gradu, na kojima je dvadeset i devet likova prikazano u prirodnoj veličini. Radi se o tajanstvenim freskama kojima su prekriveni zidovi sobe u vili jednog pompejskog patricija, po kojima je ova vila i dobila ime Vila misterija. Na njima je sve obavijeno tajnom; one otvaraju polje bezbrojnih pretpostavki, nagađanja, pokušaja tumačenja, ali pouzdanog odgovora nema.

Slike koje se nadovezuju jedna na drugu opisuju dionizijske misterije poznate u čitavom grčko-rimskom svijetu. Ovi misteriji nisu bili vezani za sveta mjesta i hramove. Njihovo ezoterijsko učenje prenosilo se i razvijalo u pojedinim općinama i njihovim “svetim kućama” u kojima su se odvijali obredi posvećeni bogu Dionizu, a bilo je nevidljivi nutarnji pokretač puno poznatijih dionizijskih svečanosti.

Dionizijski misteriji temeljili su se na grčkom mitu o Dionizu, kojeg su po Herinoj naredbi raskomadali i progutali Titani. Atena je uspjela spasiti samo njegovo srce koje je Zeus progutao i tako osigurao Dionizov povratak u život. Vrhovni bog je gromom spalio Titane, a njihov je pepeo razasuo na sve strane. Iz tog titanskog pepela niknuo je novi ljudski rod. Otuda u ljudima zemaljski dio koji potječe od Titana i božanski dio naslijeđen od Dioniza, kojeg su progutali Titani.

Dionizijski mit tek je vanjska ljuska misterija, na osnovu koje je teško proniknuti u bit onoga što su oni nekada u sebi sadržavali. Razlog je to našem današnjem nerazumijevanju oslikanih prizora iz Vile misterija.

Ipak, prema šturim informacijama od samih posvećenika koji su bili vezani zavjetom šutnje, znamo da je zadaća misterija bila razotkrivanje ljudske sudbine i poticanje čovjeka da savlada svoj nagonski, titanski dio, oslobodi dušu od robovanja tijelu i tako postigne da u njemu pobijedi dionizijski, božanski dio.

Daliborka Kiković