Pauci predstavljaju prirodni dio ekosistema naših domova, zbog čega su veoma korisni insekti koje ne bi trebalo da ubijamo…

Mislimo da su nam domovi bezbjedno izolovani od spoljašnjeg svijeta i prirode, ali mnoge vrste pauka žive zajedno sa nama. Neki su slučajno zarobljeni, dok su drugi kratkotrajni posjetioci. Pojedine vrste pakova uživaju u zatvorenim prostorima i u njima srećno žive i razmnožavaju se.

Ovi pauci su obično tajnoviti, a skoro svi na koje naiđemo nisu agresivni, a ni opasni. Pored toga, pružaju nam usluge poput uništavanja štetočina – dok neki čak jedu i druge pripadnike svoje vrste.

U našim kućama najčešće se sreću dvije vrste paukova – iz familije Pholcidae i Theridiidae – koji pletu mrežu i čekaju da se plijen uhvati u nju. Podrumski pauci ponekad napuštaju svoje mreže da bi lovili druge pripadnike svoje vrste, tako što se pretvaraju da su plijen.

Iako su predatori po prirodi -spremni da jedu sve što mogu da uhvate – oni redovno hvataju dosadne štetočine, pa čak i insekte koji prenose bolesti – na primjer, komarce. Dakle, njihovim ubijanjem ostajemo bez važnog zaštitnika.

Prirodno je plašiti ih se. Skoro sve vrste su otrovne – iako većina vrsta ima otrov suviše slab da izazove probleme kod ljudi, pod uslovom da njihovi očnjaci uopšte mogu da probiju našu kožu.

Ali treba znati da pauci ne žele nas da ulove, i da oni više vole da nas izbjegavaju – mi smo za njih mnogo opasniji nego obrnuto. Ujedi pauka su izuzetno rijetki. Iako postoji nekoliko medicinski važnih vrsta poput crne udovice i pustinjaka, čak su i njihovi ujedi neuobičajeni i rijetko izazivaju ozbiljne probleme.

Ako zaista ne možete da podnesete pauka u svojoj kući, stanu, garaži ili negdje drugdje, umjesto da ga ubijete, pokušajte da ga uhvatite i pustite napolje. Naći će neko drugo mjesto i obje strane će biti zadovoljne ishodom. Ali ako možete da ih tolerišete, sasvim je u redu da borave u domu. U stvari, to je normalno. Takođe, čak i ako nisu vidljivi, oni su i dalje tu.

Analitika