Fikcija ili stvarnost…

Možemo li putovati kroz vrijeme? Postoje li paralelni svemiri i gdje su nalaze „više dimenzije“? Evo što znamo.
Zašto je putovanje kroz vrijeme tako komplicirano i je li uopće moguće?

Postoje li drugi svemiri oko nas i gdje su sve te „više“ dimenzije?

Činjenica jest da i dalje ne znamo kako točno funkcionira naša realnost. Iako je komplicirano, fizika daje sve od sebe kako bi razjasnila prirodu naše stvarnosti. Mnogi i dalje ne shvaćaju o čemu se ovdje točno radi.

Pokojni profesor Hawking odlično je rasvijetlio nekoliko važnih tema široj javnosti. U svojim knjigama, znanstvene spoznaje prikazivao je masama na jednostavan i razumljiv način.

U ovom članku, pokušat ćemo na isti takav način predstaviti temu paralelnih svemira i ekstra dimenzija.

Kako smo došli na ideju viših dimenzija?

U modernoj fizici došlo je do velikog problema pri unificiranju teorije relativnosti i kvantne fizike. Teorija relativnosti objašnjava gravitaciju i ponašanje velikih zvijezda i galaksija a kvantna fizika interakciju atoma, subatomskih čestica i tri fundamentalne sile.

Nažalost, teško je spojiti ove dvije teorije jer svaka na svojoj razini ima naizgled drugačiji set zakonitosti. Znanstvenici smatraju ovo jednim od glavnih problema koje treba riješiti a među prvima se u tome neuspješno okušao Einstein.

Drugi, poput Tesle, uopće se nisu slagali s Einsteinovom teorijom zakrivljenog ‘prostor-vremena’, već su smatrali da se sve sastoji od “energije, frekvencija i vibracija”, dok istovremeno cijelu stvarnost prožima tajanstveni medij zvan “etar” kroz kojeg svjetlost prolazi kao longitudinalna peturbacija (“zvučni val u eteru”).

Međutim u drugoj polovici 20. stoljeća, fizičari su postulirali teoriju struna odnosno nešto kasnije teoriju super-struna iz koje je pak proizašla M-teorija. Ovo je bio prvi korak prema shvaćanju zašto se velika svemirska tijela ponašaju drugačije od malih čestica.

Ove teorije pretpostavljaju da se nalazimo u svemiru kojeg sačinjavaju 1-dimenzionalne strune te u kojem postoje 10 ili 11 ekstra dimenzija. Poznati fizičari Michio Kaku također vjeruje da živimo u takvoj stvarnosti.

Što se krije u ovim „višim“ dimenzijama?

Početkom 20. stoljeća, znanstvenici su formulirali teoriju crne materije jer se kretanja galaksija nisu podudarala s izračunima temeljenima na gravitacijskoj teoriji.

Prema prethodnim kalkulacijama, galaksije bi se razletjele na sve strane ili uopće ne bi mogle nastati. Čini se kao da ih na okupu drži nevidljiva energija odnosno materija koja ispunjava 85% našeg svemira. Prema nekim znanstvenicima ova skrivena materija nalazi se u višim dimenzijama.

Postoje li paralelni svemiri?

Prema teoriji multi-svemira, svaki put kada donesemo odluku, nastaje paralelni svemir u kojem se ta odluka odigrava. U drugom paralelnom svemiru, donesena je drugačija odluka sa nekim drugačijim posljedicama.

Čini se da je tako i na razini kvantnih čestica zato što one također donose nasumične „odluke“ prilikom znanstvenih eksperimenata. Moguće je da postoji drugi svemir gotovo identičan našemu u kojemu se spomenute čestice ponašaju drugačije nego ovdje. I ne samo to, izgleda da takvi paralelni svemiri vrše interakciju s našom stvarnosti.

Ali gdje su sve te više dimenzije i paralelni svemiri?

Objasniti običnom laiku ponašanje 4-D hiperkocke nije baš jednostavan zadatak. Pokušat ćemo objasniti 11 dimenzija na sljedeći način. Ljudi su uvjetno rečeno, „zarobljeni“ u tri prostorne dimenzije i četvrtoj „vremenskoj“ dimenziji. Ono što mi zovemo „vrijeme“ zapravo je dužina (vremenska crta) u četvrtoj dimenziji. Mi se pomičemo od točke do točke na ovoj dužini u zadanom smjeru, od trenutka do trenutka.

Možemo se kretati 3-D prostorom više-manje slobodno ali to ne vrijedi za četvrtu dimenziju. Kada bi se hipotetski našli u petoj dimenziji, četvrta „vremenska“ dimenzija i svi njeni trenuci (točke na našoj crti) izgledali bi kao prostor kroz kojeg možemo putovati nesputano. Mogli bi ići naprijed u budućnost i nazad u prošlost po želji.

Na primjer, u petoj dimenziji mogli bi vidjeti cijelu našu životnu „vremensku crtu“ od rođenja do smrti. Svi događaji u našem životu, bili bi skupljeni i povezani u jedan dugačak prostorni objekt.

Ako bi pak bili prisutni u šestoj dimenziji, vidjeli bismo sve različite vremenske crte i moguće kronološke razvoje događaja kao da su prostor kroz kojeg se možemo kretati.

U sedmoj dimenziji, mogli bi otići u svemir s drugačijim fizičkim zakonima, u osmoj putovati između svih takvih svemira, u devetoj navigirati po svim mogućim vremenskim crtama u svim mogućim svemirima.

Konačno, u desetoj dimenziji, sve bi bilo moguće, čak i ono što ne možemo zamisliti u „našim“ svemirima.

Postavlja se pitanje, hoćemo li ikada moći putovati u ove ekstra dimenzije?

Jedna od najfascinantnijih stvari u našem svemiru je mozak.

To je alat koji pamti prošle događaje kako bi predvidio budući razvoj situacije te donio adekvatne odluke u sadašnjosti.

Pomoću mašte, naš mozak vizualizira moguće „vremenske crte“ za različite potencijalne odluke.

On također može zamisliti svemir s drugačijim fizičkim zakonima. Na neki način, mozak nam pomaže da zamislimo i djelomično „percipiramo“ više dimenzije.

Možda razvoj tehnologije olakša putovanje paralelnim svemirima?

Prema John D. Barrowovoj revidiranoj Kardaševoj ljestvici, tipovi civilizacija su sljedeći; tip 1 – gradi strukture i crpi energiju planeta; tipovi 2 i 3 – manipuliraju genima i molekulama, koriste energiju zvijezda i galaksija; tipovi 4, 5 i 6 – manipuliraju atomima i kvarkvoima, stvaraju kompleksni umjetni život i crpe energiju cijelog svemira; i konačno tip Omega – manipulira multi-svemirom, prostorom i vremenom.

Postoji li u našem svemiru Omega civilizacija?

Neobično je to što, prema astrofizičarima, u našoj galaksiji postoji 40 milijardi planeta koji bi mogli podržavati život. Posljednjih 50-ak godina trudili smo se iz petnih žila detektirati bilo kakav radio ili komunikacijski signal neke potencijalne civilizacije, ali „od sto glasa, glasa čuti nije“.

Čini se da ne postoji apsolutno nijedan trag visoko-tehnološkoj vrsti. Kako je poznati znanstvenik Enrico Fermi jednom upitao „Pa dobro gdje su svi?“

Drevne civilizacije su često pripovijedale o besmrtnim, visoko inteligentnim božanstvima poput anđela koji kao da se nalaze izvan dimenzije vremena, preuzimajući različite oblike i putujući prostorom po volji, čas na jednom mjestu, čas na drugom.

Navodno su slična „božanstva“ stvorila ljude. Radi li se ovdje o povijesnim zapisima Omega civilizacije koja je savladala multi-svemir i proizvodnju kompleksnih oblika života?

Možda nikad nećemo saznati.

Kosmos