JESU LI DREVNE CIVILIZACIJE USPJELE OTVORITI “PORTAL U DRUGU DIMENZIJU”

Postoje mnoge priče u raznim civilizacijama koje govore kako su ljudi ili božanstva prevoženi kroz gotovo čarobna vrata. Zbog toga se mnogi pitaju: jesu li naši preci uspjeli otvoriti “portal u drugu dimenziju”…

Postoje brojna područja diljem svijeta za koja se zna da su žarišta energije: od drevnih megalita do ley linija, često se tvrdi da ta područja proizvode hiperdimenzionalne portale.

Iako ne znamo točno kako otvoriti portal u drugu dimenziju, postoje dokazi da bi fenomen mogao postojati. A sada se čini da se znanost budi za tu mogućnost. Tipično, portalne zone imaju neku vrstu elektromagnetskog značaja i nalaze se u blizini velikih naslaga kvarca ili drugih minerala s piezoelektričnim svojstvima.

Zato nismo bili toliko iznenađeni kada je 2012. godine objaviljeno da je fizičar Jack Scudder sa Sveučilišta u Iowi pronašao pouzdane dokaze o portalima nastalim interakcijom između magnetosfera Zemlje i Sunca.

Ovi portali su izuzetno nestabilni i nepredvidivi, otvaraju se i zatvaraju u trenu. Ali Scudder je pronašao markere, zvane točke ili područja difuzije elektrona, koji su omogućili NASA-inim sondama da ih lociraju i proučavaju.

Podaci iz NASA-ine svemirske letjelice Polar pružaju informacije o pronađenim magnetskim točkama
Stoga je pokrenuo Magnetospheric Multiscale Mission (MMS), koja je mapirala kako se magnetska polja dvaju nebeskih tijela povezuju, odvajaju i eksplozivno prenose energiju, nakon čega otvaraju portale.

Za sada su elektroni primijećeni samo kako putuju kroz te portale, stvarajući aurore i povremene magnetske oluje u blizini Zemljinih polova. Ali ovo bi otkriće moglo biti ključ za otkrivanje funkcije nekih od legendarnih portala na Zemlji za koje se kaže da djeluju kao pristupnici drugim dimenzijama.

Međudimenzionalni portali

Međudimenzionalni portal dugo je bio artefakt znanstvene fantastike, ali također ima svoje mjesto u bezbrojnim drevnim kulturama. Prema Freddyju Silvi, kroz povijest smo postupno gubili vezu sa Zemljom, ali u davna vremena ljudi su mogli prirodno razlikovati energetska polja i vruće točke diljem Zemlje.

Naši preci identificirali su određena mjesta koja se smatraju energetski anomalnima, a u tim ćete područjima pronaći niz hramova ili hram koji je izdržao test vremena. Silva ističe niz gotičkih katedrala izgrađenih na zemlji koju su pogani smatrali svetom.

Ova energetska mjesta smatraju se svetim jer predstavljaju područja gdje naš unutarnji hram – um – može pristupiti višim stanjima svijesti, povezati se s izvandimenzionalnim entitetima ili prizvati izvantjelesna iskustva.

Raspravlja se jesu li ove zone uvijek predstavljale dimenzionalne portale za um ili portale za fizičko tijelo. Graham Hancock poziva se na brojne priče o domaćim šamanima koji prelaze ravnine svijesti korištenjem psihodeličnih supstanci kao što je Ayahuasca.

U tom stanju ekstaze, šamani tvrde da susreću učitelje i vodiče koji im daju savjete i mudrost za život u svakodnevnoj sferi našeg postojanja. Ali Hancock također misli da je vrijedno razmatranja da bi moglo postojati nešto izvanzemaljsko u tim portalnim zonama; nešto izvan materijalističkog razumijevanja.

Mjesto koje izgleda odgovara ovom opisu je Puerta de Hayu Marca ili Puerta de Aramu Muru, u Peruu. Smješten na visoravni pored zapadne obale jezera Titicaca, Puerta de Hayu Marca znači Vrata bogova.

S visinom i širinom od 6 metara, Hayu Marca izgleda kao vrata za nigdje uklesana u stijeni u udaljenom području poznatom kao Dolina duhova ili Kamena šuma.

Vrata Aramu Muru

Legenda kaže da je, kada su španjolski konkvistadori stigli u Peru kako bi opljačkali zlato Inka, svećenik po imenu Amaru Meru iskoristio Hayu Marcu kao portal za bijeg. Meru je navodno stavio zlatni disk, poznat kao ” Ključ sedam zračnih bogova “ u rupu u središtu izrezbarenih vrata Hayu Marca, otvorivši portal i omogućivši mu da prođe kroz kamen da ga više nikada ne vide.

Hayu Marca počiva na Ley liniji, na kojoj se također nalazi poznati Puerta del Sol u Tiwanakuu ili Tiahuanacou u susjednoj Boliviji, zajedno s drugim važnim arheološkim nalazištima Inka.

Puerta del Sol ponovno su otkrili europski istraživači u 19. stoljeću

Posjetitelji Hayu Marca prijavili su postojanje neobičnih energetskih polja, a neki tvrde da mogu osjetiti pulsirajuću energiju koja izvire iz stijene stavljanjem ruke u njezino središte. Mnogi od onih koji su posjetili drevno nalazište na internetu spominju taj osjećaj povišene ili intenzivne energije.

Inke su štovale obližnje jezero Titicaca, koje se smatralo kolijevkom njihove civilizacije. To je također jedno od najdubljih jezera na svijetu, a priča se da sadrži izgubljeni grad i mnoštvo blaga koje su opljačkali Španjolci. Godine 2000. izgubljeni hram Atahualpe otkriven je duboko u jezeru, dodajući misterij ove drevne kulture.

U novije vrijeme, čovjek po imenu José Luis Delgado Mamani ponovno je otkrio Hayu Marcu 1996. godine, zadivljen onim što je vidio. Vrata bogova izgledala su mu poznata, kao što je u snovima vidio sličan prag s ružičastim mramorom. Mamani je odmah znao da je to ista vizija iz njegovih snova.

“Kad sam prvi put vidio strukturu, skoro sam se onesvijestio. Tijekom godina više puta sam sanjao o takvoj konstrukciji, ali u snu je put do vrata bio popločan ružičastim mramorom a s obje strane staze stajali su kipovi od ružičastog mramora. U snu sam također vidio da su manja vrata bila otvorena i da je jarko plavo svjetlo izlazilo iz nečega što je izgledalo kao užareni tunel.”

Je li kontaktirao Mamani Amaru Murua, legendarnu osobu koja je jednom prošla kroz kamena vrata Hayu Marca?

Više znanstvenih dokaza

Ako razgovarate s većinom teoretičara struna, oni će vam reći da vjerojatno živimo u višedimenzionalnom svemiru. Zapravo, mnogi teoretičari struna vjeruju da izvan naše trodimenzionalne stvarnosti (četiri ako uključite vrijeme), zapravo može postojati 10 ili 11 različitih dimenzija, sve potencijalno sa svojim jedinstvenim zakonom fizike i kemije.

Višedimenzionalni svemir

Michio Kaku ga uspoređuje s ribom koja pliva u vodi ; Što se tiče riba, možete plivati ​​gore, dolje, lijevo ili desno i sve unutar vašeg tijela vode vaš je svemir, vaša stvarnost. Što ako vas ljudsko biće izvuče iz vode?

Odjednom ste u novoj dimenziji, koju drži biće koje diše bez škrga i živi izvan vode: potpuno nova kemija života. Ovo biće se također kreće bez peraja i hoda po suhom: novi oblik fizike, drugačiji od vašeg. I iako postoje neke sličnosti između ova dva svijeta u smislu zakona koji njima vladaju, odnosno elektromagnetske energije i gravitacije, postoje goleme razlike.

Isto tako, može postojati više dimenzija izvan naše, od kojih možemo promatrati samo određene znakove – kvantne znakove koji se ne uklapaju u jedinstvenu teoriju objašnjenja, temeljenu na dimenzijama koje možemo promatrati.

Prema Randall-Sundrum modelu, koji su razvili Lisa Randall i Raman Sundrum, mogli bismo živjeti u prostoru koji sadrži deformiranu i gravitacijski tešku petu dimenziju, poznatu kao gravitacijska brana ili Planckbrana.

Ova teorija objašnjava zašto je gravitacija najslabija od svih temeljnih sila, dok dopušta mogućnost da postojimo na jednoj od ovih brana, nesposobni vidjeti stvarnost na površini druge brane. Osim ako nije postojao nekakav portal. Je li moguće da je stjecanje elektromagnetskih događaja povremeno otvorilo portal u jednu od tih drugih dimenzija ili na površinu druge brane?

Može li to imati neke veze sa svim prolaznim paranormalnim pojavama koje su tako naizgled neizrecive? Randall planira testirati svoju teoriju pomoću CERN-ovog Velikog hadronskog sudarača ali hoće li nam to omogućiti da shvatimo mogućnost međudimenzionalnog portalnog putovanja ostaje nejasno. Za sada ćemo morati nastaviti proučavati područja koja su naši preci označili i dešifrirati šifre koje su ostavili.

Epoha