Rat u Ukrajini je bez sumnje insceniran i vodi se protiv čovječanstva…

Rusi i Ukrajinci su samo sredstvo a mi smo krajnji cilj napada.

Neprijatelj čovječanstva stoji iza tog sukoba i njime resetira svijet, baš kao što je to činio i ranije zatvaranjima i ostalim pandemijskim mjerama.

Već odavno se zna da se neki ciljevi Agende 2030 neće moći ostvariti bez kaosa širih razmjera i zato im je sad iznimno važno proširiti ovaj sukob ili bar stvoriti privid da se on širi te je samo pitanje vremena kad će doći i u vašu kuću.

Ta masovna psihoza je osnovni mehanizam prisile kojim se ljudi tjeraju da prihvate što im se nameće – kao “jedini izbor”.

Namjera je da se svijest ljudi uvuče u rat pa da se svrstaju na ovu ili onu stranu u sukobu i tako mu daju legitimitet.

Međutim, većinu zapravo nije briga za taj rat. Ima ih koji se pribojavaju da bi se nuklearno oružje moglo uvući u igru i jedino ih to malo brine, ali sam rat u Ukrajini im je potpuno nevažan, isto kao i tzv. klimatske promjene. Ljudi reagiraju jedino kad njihov život dođe u pitanje, ili nešto što se njih direktno tiče. Baš zbog toga se i nadalje mogu očekivati “projekti” kojima će se masovnom psihozom iznuđivati pristanak većine.

U tom smislu su mnogi svojedobni kolaps banaka u Americi puno teže primili, nego rat u Ukrajini. Boje se da ne bi došlo do domino efekta pa da se razvije u ono što se dogodilo 2008. godine, ili nešto još puno gore. Taj strah nije nimalo neutemeljen ako se zna da su globalisti odavno proglasili slobodnu trgovinu pogubnom za planetu, jer navodno pogoršava klimatske promjene. Plan im je stvoriti jedan potpuno novi ekonomski sustav koji bi bio pogodniji za porobljavanje ljudi.

Tako su karte posložene i sve više se osjeća da se puno toga događa ispod površine. Kao da je došlo do zatišja pred buru i svakog časa bi moglo planuti. Naravno da bi moglo, ali to je još uvijek njihova priča. Naša priča je vrlo jednostavna : IMAMO VIŠAK SMRTNOSTI U VECEM DIJELU SVIJETA, U KOMBINACIJI S REKORDNO MALIM BROJEM POROĐAJA.

To je stvarnost. Naravno, njima je u interesu da se o tome što manje govori i baš zato oni govore umjesto nas. Sad se svi nešto ispričavaju i tako nam pokušavaju začepiti usta. Ispričavaju se, a nitko ne snosi odgovornost. To nije ništa drugo nego bacanje pijeska u oči. Kome se oni zapravo ispričavaju? Mrtvi ih ionako više ne mogu čuti, a nama njihova isprika nije ni potrebna. Sve dok ne počnu odgovarati za svako počinjeno zlodjelo, njihove su isprike samo mrtvo slovo na papiru.

Epoha