Moj osvrt na tvrdnju da je zemlja ravna…

Oni koji vjeruju da je zemlja ravna, koriste nekoliko glavnih argumenata kako bi podržali ideju ravne zemlje. Međutim, svi ti argumenti mogu se lako pobiti znanstvenim činjenicama i opažanjima.

Evo nekih od najčešćih tvrdnji ravnozemljaša i zašto one ne drže vodu: 1. “Horizont je uvijek ravan, nikada zakrivljen” Tvrdnja ravnozemljaša: Kada gledamo horizont, on uvijek izgleda savršeno ravan, čak i iz aviona ili s visokih planina.

Zašto to ne drži vodu: Horizont izgleda ravan jer je Zemlja ogromna, a ljudsko oko ne može lako prepoznati blagu zakrivljenost. Fotografije snimljene s velikih visina (npr. stratosferskih balona ili Međunarodne svemirske postaje) jasno pokazuju zakrivljenost.

Kada pogledate brodove kako nestaju iza horizonta, prvo nestaje trup, zatim jarboli, što se ne bi događalo da je Zemlja ravna. 2. “Ako je Zemlja kugla, zašto voda ne pada s nje?” Tvrdnja ravnozemljaša: Voda uvijek teži ravnoj površini. Ako bi Zemlja bila kugla, oceani bi morali “kliziti” sa zakrivljenih rubova.

Zašto to ne drži vodu: Voda se drži Zemljine površine zbog gravitacije, koja privlači masu prema središtu planeta. Na velikim razmjerima, voda oblikuje zakrivljenu površinu oko Zemlje – što vidimo kod oblika kapljica vode u bestežinskom stanju, gdje voda prirodno poprima sferni oblik. Da Zemlja nije kugla, gravitacija bi se ponašala drugačije, ali eksperimenti pokazuju da ona uvijek vuče objekte prema središtu Zemlje.

3. “Svi satelitski snimci Zemlje su lažirani” Tvrdnja ravnozemljaša: NASA i druge svemirske agencije lažiraju slike Zemlje iz svemira kako bi sakrile “istinu”. Zašto to ne drži vodu: Postoje tisuće neovisnih fotografija Zemlje iz različitih izvora – NASA, Roskosmos, ESA, kineska svemirska agencija, privatne kompanije, pa čak i amaterski astronomi. Osim toga, čak i privatne tvrtke, poput SpaceX-a, šalju satelite koji snimaju Zemlju.

4. “Zrakoplovi nikada ne korigiraju svoj let zbog zakrivljenosti Zemlje” Tvrdnja ravnozemljaša: Ako bi Zemlja bila zakrivljena, piloti bi morali neprestano naginjati nos aviona prema dolje kako ne bi odletjeli u svemir. Zašto to ne drži vodu: Avioni se kreću u atmosferi koja je gravitacijski vezana za Zemlju.

Kako lete unutar Zemljine gravitacije, oni automatski slijede zakrivljenost planeta bez potrebe za ručnim korekcijama. Instrumenti u avionima rade na principu gravitacije i tlaka zraka, pa pilot ne mora “ručno” korigirati putanju. GPS i navigacijski sustavi također potvrđuju zakrivljenost Zemlje.

5. “Ako je Zemlja kugla, zašto ljudi na južnoj hemisferi ne vise naopako?” Tvrdnja ravnozemljaša: Ljudi na drugoj strani kugle morali bi padati prema gore. Zašto to ne drži vodu: Gravitacija ne vuče ljude “prema gore” ili “prema dolje”, već prema središtu Zemlje. U svemiru ne postoji apsolutno gore i dolje – to su koncepti vezani uz našu perspektivu. Ljudi na svim dijelovima Zemlje osjećaju gravitaciju na isti način i ne primjećuju nikakvu “čudnu” orijentaciju.

6. “Antarktika je zapravo ledeni zid koji okružuje Zemlju” Tvrdnja ravnozemljaša: Umjesto Južnog pola, postoji golemi ledeni zid koji drži oceane na mjestu. Zašto to ne drži vodu: Antarktika je kontinent koji su istražile brojne ekspedicije i koji redovito posjećuju znanstvenici. Ljudi su putovali preko Antarktike i snimili je iz zraka, a postoje i satelitske slike cijelog kontinenta. Letovi prelijetaju Antarktiku, što ne bi bilo moguće ako bi ona bila neprobojan zid.

7. “Ne osjećamo kako se Zemlja okreće” Tvrdnja ravnozemljaša: Ako bi se Zemlja stvarno okretala brzinom od 1670 km/h (na ekvatoru), trebali bismo osjećati taj pokret. Zašto to ne drži vodu: Kretanje Zemlje je konstantno i mi se krećemo zajedno s njom, pa ga ne primjećujemo – slično kao što ne osjećamo kretanje aviona kada leti konstantnom brzinom. Atmosfera se također kreće zajedno s Zemljom, pa nema osjećaja vjetra koji bi odgovarao toj brzini. Zabilježene su posljedice rotacije, poput Coriolisova efekta, koji utječe na kretanje vjetrova i morskih struja.

8. “Zemlja je ravna jer to izgleda tako iz naše perspektive” Tvrdnja ravnozemljaša: Kada hodamo ili se vozimo, Zemlja izgleda ravno, pa stoga mora biti ravna. Zašto to ne drži vodu: Zemlja je toliko velika da njezina zakrivljenost nije lako primjetna na malim udaljenostima. Ista logika bi značila da Sunce izgleda malo jer je daleko – no znamo da je ono u stvarnosti ogromno.

Zakrivljenost je vidljiva na velikim razmjerima, npr. kada promatramo udaljene objekte ili koristimo zrakoplov. Argumenti ravnozemljaša često se temelje na pogrešnom razumijevanju fizike, optike i gravitacije. Svi njihovi argumenti mogu se pobiti temeljnim znanstvenim principima i opažanjima iz svakodnevnog života. Iako je teorija ravne Zemlje zanimljiva kao misaoni eksperiment, ona nema nikakvu znanstvenu utemeljenost i u suprotnosti je sa svim dostupnim dokazima iz astronomije, fizike, geografije i navigacije.

Drevni indijski spisi, uključujući Vede i kasnije tekstove poput Purana i Siddhantā, sadrže dokaze da su drevni indijski znanstvenici znali da je Zemlja sferična. Evo nekoliko ključnih dokaza iz različitih izvora: 1. Yajur Veda (oko 1500–500. pr. Kr.) U Yajur Vedi, postoji stih koji se može protumačiti kao referenca na zakrivljenost Zemlje: Bhu-golam prithivyam mandalam („Zemlja je okrugla i kružno se kreće“) Pojam “Bhu-golam” znači “okrugla Zemlja” (bhu = Zemlja, golam = kugla).

Ova ideja se kasnije pojavljuje u raznim indijskim astronomskim tekstovima. 2. Aitareya Brahmana (oko 1000. pr. Kr.) Ovaj tekst, koji je dio Rigvedskog korpusa, spominje da Sunce “nikada ne zalazi”, već da “ljudi misle da zalazi jer se Zemlja okreće”. Ovaj opis je vrlo sličan modernom razumijevanju rotacije Zemlje. 3. Surya Siddhanta (oko 4. – 5. st. n. e., ali temeljen na ranijim znanjima) Ovaj astronomski tekst sadrži brojne dokaze da su indijski astronomi znali da je Zemlja sferična i da se okreće oko svoje osi.

U njemu se navodi: „Zemlja je okrugla kao lopta, i ona nije poduprta ničime, već lebdi u svemiru.“ Također se spominje gravitacija (koncept poznat kao Gurutvakarshan), pri čemu tekst objašnjava da objekti padaju prema dolje zbog privlačne sile Zemlje, što je blisko Newtonovoj kasnijoj teoriji gravitacije. 4. Aryabhata (476–550 n. e.) Indijski matematičar i astronom Aryabhata jasno je opisao rotaciju Zemlje u svom djelu Aryabhatiya: „Kao što čovjek na brodu u pokretu vidi nepokretnu obalu kako prolazi, tako i oni koji se nalaze na Zemlji vide kako se Sunce pomiče, dok se Zemlja zapravo okreće.“

Aryabhata je također izračunao obim Zemlje s velikom preciznošću i razumio da se planeti kreću po eliptičnim putanjama. 5. Brahmagupta (598–668 n. e.) Ovaj veliki indijski astronom u svom djelu Brahmasphutasiddhanta također potvrđuje da je Zemlja sferna i da se ne oslanja ni na što: „Zemlja se nalazi u prostoru, okrugla je i svi predmeti su privučeni prema dolje zbog svoje vlastite prirode.“ Ovo je još jedno rano prepoznavanje gravitacijskih principa.

6. Vishnu Purana i Bhagavata Purana U Puranskim tekstovima također se spominje da je Zemlja sfernog oblika (Bhu-gola) i da postoji prirodni poredak u svemiru u kojem planeti kruže oko Sunca. Drevni indijski tekstovi, od Veda do kasnijih astronomskih radova, jasno pokazuju da su učenjaci znali da je Zemlja sfernog oblika i da se okreće oko svoje osi. Ova spoznaja postojala je stoljećima prije nego što je zapadna znanost to formalizirala. Indijska astronomija bila je daleko ispred svog vremena i imala je značajan utjecaj na kasnije astronomske studije u islamskom i europskom svijetu.

I u drugim drevnim kulturama postoje dokazi o svijesti o sferičnom obliku Zemlje, uključujući i vizualne prikaze. Antička Grčka: Grčki filozofi i astronomi, poput Pitagore i Parmenida, već su u 6. i 5. stoljeću pr. Kr. predlagali ideju sferične Zemlje.

Eratosten iz Kirene (3. stoljeće pr. Kr.) izračunao je opseg Zemlje s iznenađujućom točnošću koristeći metode koje su implicirale sferični oblik planeta. Iako iz tog razdoblja nema sačuvanih originalnih crteža koji prikazuju sferičnu Zemlju, kasniji rukopisi i rekonstrukcije temelje se na njihovim radovima.

U siječnju 2017. studenti Sveučilišta u Leicesteru pričvrstili su kamere na meteorološki balon i poslali ga prema nebu. Balon se podigao 77.429 stopa (23,6 kilometara) iznad površine, znatno iznad razine potrebne da se vide krivulje planeta. Instrument na balonu poslao je zapanjujuću snimku koja pokazuje krivulju horizonta.

Gracija Bravin