Prvo odmah da vam kažemo šta je a posle ćemo vam reći kako je nastalo staklo…

Šta je staklo?

Staklo je amorfni (nekristalni) tvrdi materijal obično izbrušen i providan, napravljen u najvećem delu od silicijuma i baza spojenih na visokoj temperaturi.

Staklo sadrži najčešće silicijumski pesak, sodu, okside alkalnih metala i krečnjak. Čisti silicium dioksid ima topljenje na oko 2000 stepeni Celziusa, pa bi bilo jako neekonomično topiti ga na toj temperaturi.

Staklo je uglavnom sastoji od amorfnog silicijevog dioksida.

Prilikom proizvodnje stakla dodaju se sljedeće dvije tvari koje olakšavaju izradu stakla:
soda (natrijev karbonat – Na2CO3)
vapnenac (kalcijev karbonat – CaCO3).

Prvo ljudskom aktivnošću dobiveno staklo nastalo je u obalnom području sjeverne Sirije, te u Mezopotamiji i drevnom Egiptu. Razvoj obrade stakla na prostoru južne Azije počinje oko 1730 prije Krista. Starim se kineskim staklom smatraju svi predmeti proizvedeni prije Qing dinastije (1644–1911).

Stakleni predmeti otkriveni su širom Rimskog carstva, kako u kućnom, ukopnom i manufakturnom kontekstu. Korišteno je prije svega za posude,no i za mozaik te ostakljenje prozora.

Dodavanjem sode snižava se temperatura topljenja na oko 1000˚ C, ali time staklo postaje topljivo u vodi (vodeno staklo), pa se to spriječava dodavanjem vapnenca (koji otpuštanjem ugljikovog dioksida prelazi u kalcijev oksid – CaO).

Obično staklo se koristi se za izradu prozorskih stakala, zatim kao staklo za ogledala i razno stakleno posuđe. Sastav mu približno određuje formula Na2O x CaO x 6 SiO2. Takvo prozorsko staklo se koristi od 18. stoleća.

Kristalno staklo je najpoznatije i dobije se ako se kalcijev oksid djelomično zameni olovnim(II) oksidom (PbO). Teško olovno staklo ima veliki indeks loma svetlosti, pa se koristi za izradu leća, kristalnih čaša, vaza i drugog.

Vatrostalno (natrijevo borosilikatno) staklo se koristi u hemijskom laboratoriju, neosjetljivo na promene temperature i kemijske reagense.

Kvarcno je staklo otporno na brze promjene temperature, a izrađeno od čistog silicijeva dioksida. Upotrebljava se za izradu kemijskog pribora koji mora podnijeti nagle promjene temperature (npr. lončići koji su otporni na brze promjene temperature), a kako propušta ultraljubičasto zračenje, upotrebljava se i u kvarcnim svjetiljkama. Napravljeno je od čistog SiO2.

Istorija stakla se može pratiti sve do 3500. godine pre Hrista, otkad se u Mesopotamiji proizvode stakleni predmeti.

Prirodno nastalo staklo, naročito ono vulkanskog porekla, uveliko su pravile civilizacije kamenog doba, po pravilu za izradu jednostavnih,ali vrlo oštrih alata za sečenje i rezanje. Postojala je i intenzivna trgovina ovom tada traženom robom. Ali prvo ljudskom aktivnošću dobijeno staklo nastalo je u obalnom području severne Sirije, u Mesopotamiji i drevnom Egiptu.

Na kraju da vam kažemo i to da je Venecija je jedan od napoznatijih gradova po pravljenju predmeta od stakla.!

Veoma vešti i uvežbani umetnici koji prave različite predmete od stakla objašnjavaju da ovom profesijom se treba veoma dugo baviti da bi se dostigla savršena veština i umeće. U Veneciji se nalazi više od dve stotine radnji i oko tri stotine radionica koje prodaju i proizvode staklo, počev od ogromnih vaza do minijaturnih figura različitih boja.

Zanimljivosti dana