Kada se zaleđeno jezero u indijskom Roopkundu otopilo 1942. otkrivena je jeziva scena. Naime, šumarski je rendžer u svom obilasku za vrijeme Drugog svjetskog rata naišao na neobičan prizor na 5029 metara nadmorske visine koji ga je zaintrigirao. Ispod površine kristalno čistog jezera virile su ljudske kosti – i to gomila njih.

Kasnije je otkriveno da se u jezeru se nalazilo preko 200 ljudskih kostura. Isprva se vjerovalo kako kosturi pripadaju japanskim vojnicima koji su se nalazili oko Himalaja za vrijeme invazije. Jedno od objašnjenja je bilo i da su to kosti indijskog vojskovođe Muhameda Tuglaka koji je u 14. stoljeću poražen od Kineda za vrijeme borbi na Himalajama, a drugo kako su to kosti kamširskog generala Sina i njegovih ljudi koji su nestali na planini vraćajući se iz bitke na Tibetu 1841.

No, analiza je pokazala da su znatno stariji te potječu iz 850. godine. 

Zbog temperature u jezeru kosti su odlično očuvane. Ne zna se od čega je toliko ljudi umrlo odjednom, ali na svakoj lubanji pronašli su malu, duboku udubinu za koju ne znaju odakle potječe ni kako je povezana sa smrti koju su ti ljudi doživjeli, a istraživači su pretpostavljali kako su ti ljudi umrli od neke nepoznate epidemije ili su ritualno izvršili samoubojstvo.

Naknadne su analize otkrile da kosturi pripadaju dvjema obiteljskim ili etničkim skupinama – te da su ubijeni teškim udarcem u glavu, no okruglim predmetom. Budući da su na tijelima rane bile samo na području glave i ramena, logično je objašnjenje kako su zadane odozgora.

Iako to vjerojatno još dugo neće biti dokazano, jedna struja antroploga vjeruje kako su svi ti ljudi umrli uslijed tuče, a njihova su tijela kasnije završila u jezeru tako da su odskliznula prema podnožju brda na kojem su se nalazili.