Fermi Paradox kojeg je prvi predstavio fizičar Enrico Fermi postavlja pitanje vjerojatnosti postojanja izvanzemaljskih civilizacija s jednostavnom tezom – s obzirom na veličinu i starost svemira te preko 250 milijardi zvijezda samo u našoj galaksiji šanse da izvan Zemlje ne postoje drugi oblici života su minimalne. Ili ipak nisu?

Na pitanje gdje su ti izvanzemaljci u čije postojanje mnogi vjeruju te zašto ih još nismo uspjeli susresti postoje brojna objašnjenja, odnosno teorije.

Prema jednoj od njih, Zemlja je poseban planet, a za nastanak složenijih višestaničnih organizama, pa samim time i inteligencije, potrebna je rijetka kombinacija astrofizičkih i geoloških događaja i uvjeta. Teorija Rijetke Zemlje govori da izvanzemaljski život zahtijeva planetu sličnu našoj sa sličnim uvjetima, a takvih je planeta malo, ako uopće i postoje. Hipoteza o rijetkoj zemlji u suprotnosti je Kopernikovom principu čiji su zagovaratelji znanstvenici Carl Sagan i Frank Drake – u kojem je Zemlja obična stjenovita planeta u tipičnom planetarnom sustavu u čestom tipu prečkaste spiralne galaksije. Tako je u posljednjih 15-ak godina nađeno nekoliko planeta za koje se smatra da su vrlo slični Zemlji.

Inteligentan život je naišao na prepreku

Prema teoriji Velikog filtera, vjerojatno postoji neka prepreka koja inteligentne vrste sprječava da napreduju i koloniziraju druge planete u svom sustavu. Izvanzemaljski život postoji, no nije dovoljno sposoban ili tehnološki napredan za daleka putovanja u svemiru ili komunikaciju. Kako su i kataklizmičke katastrofe periodično pogađale Zemlju, velika je vjerojatnost da se nešto slično događalo i sa životom na drugim planetima, a zbog njih su inteligentne vrste nazadovale.
Postoji i teorija samouništenja nakon velikog napretka, slično kao što bi i Zemljani sami sebe mogli uništiti izazivanjem klimatskim promjena, nuklearnim ratovima…

Iselili su se iz našeg svemira?

Prema teoriji futurista Johna Smarta, inteligentni život je nekoć postojao u našem svemiru, no postao je toliko napredan da su oni odselili i pronašli još bolja mjesta za život. Još detaljnije, smatra se kako su izvanzemaljci toliko evoluirali da su prestali promatrati “vanjski svemir” i uselili se u “unutarnji”. Koncept se može usporediti s razvojem računala – ljudi su započeli s računalima veličine ogromnih prostorija, a danas mogu biti veličine dlana i znatno su naprednija. Prema pobornicima ove teze, inteligentni život evoluira na sličan način, simultanim rastom u kompleksnosti i moći, pa izvanzemaljci učinkovitije koriste prostor, energiju, vrijeme i materiju – prema čemu mogu postati tako mali da egzistiraju u crnoj rupi izvan vremensko-prostornog kontinuuma.

Scenarij Matrixa

Takozvana Planetarium hipoteza kaže kako je naš svijet samo jedan oblik virtualne stvarnosti dizajniran kako bi nam dao iluziju da je naš svemir prazan. Nismo otkrili izvanzemaljce jer oni to nisu dizajnirali u program za nas. Osnove ove teorije potječu još od Descartesa koji je postavio pitanje “Kako možemo znati da je svijet oko nas stvaran – da nismo samo mozgovi u staklenkama, koji misle da žive u stvarnom svijetu?”
Većina modernih pristaša ove teorije ne misli da smo mozgovi u staklenkama, već da smo čipirani u računalnu simulaciju koju su kreirali napredni izvanzemaljci. Iako ova ideja za mnoge zvuči smiješno, brojni su ozbiljni filozofi i fizičari uvjereni da je ona realna mogućnost, kao i da je moguća opcija u kojoj ćemo mi otkriti simulaciju identificiranjem greške u sustavu, poput radnje u filmu Matrix.

Hodaju među nama

Zvuči kao znanstvena fantastika, no neki vrlo ugledni ljudi vjeruju da izvanzemaljci žive i rade svuda oko nas. Naprimjer, kanadski ministar obrane u svom je intervjuu iz 2014. rekao da na Zemlji živi oko 80 različitih izvanzemaljskih vrsta. Neke od njih, prema njemu, izgledaju identično ljudima , dok su drugi sličniji tipičnim “malim zelenima” i drže se skriveni od ljudi. Njegovu teoriju podupire i fizičar Paul Davies i dr. Robert Trundle koji otvoreno iznose svoje mišljenje o tome.

Ne možemo prepoznati njihove signale

Ako drugi planeti imaju uvjete za život, bi li bića na njima evoluirala na sličan način kao ona na Zemlji? Možda su oni tako različiti da ne bi niti mogli prepoznati njihov signal. To se može usporediti s time kako šišmiši vizualiziraju zvučne valove dok mi samo vidimo svjetlost, moguće je da izvanzemaljci i ljudi funkcioniraju po posve različitim osjetilima. Kozmolog i astrofizičar Lord Rees ističe “Oni možda bulje u nas, a mi ih samo ne prepoznajemo”.
Problem je u tome što mi tražimo nešto slično nama te pretpostavljamo da imaju sličnu matematiku i tehnologiju. Pretpostavljam da oni imaju nešto što je nama nezamislivo, ističe Rees. Tako naše standardne komunikacijske metode njima možda zvuče kao običan “bijeli šum” i obrnuto.

Pogledajte video s navodnim najjačim dokazima o postojanju izvanzemaljskog života:

Martina Japec