Parker…

Približiti se Suncu! San sačuvan u starim mitovima, dozivan u zanesenim stihovima, uvijek prisutan u pogledima koji tragaju za tajnama neba… Ovaj nas je stari san naučio da se našem Suncu možemo približavati na mnoge načine i mnogim putanjama te mu biti možda još bliže onda kada ga ne vidimo, kada nas ispune neka druga svjetla u dubokoj noći…

Nemirni duh generacija znanstvenika stoljećima je tražio načine kako promatrati Sunce, pažljivo je pratio i bilježio promjene, usavršavajući instrumente i proračune. Otkrili su neke elemente strukture Sunca i njegove neobične pjege, koronu i Sunčev vjetar, oblike zračenja energije i mnoge zapanjujuće podatke, no Sunce je i dalje ostajalo nepoznanica. Upravo to ističe sadašnja direktorica NASA-ina odjela solarne fizike, dr. Nicola Fox: “Najstrašnija stvar vezana uz Sunce je ta da nam je nepoznato, a gledamo ga svakog dana…”

Zato su udruženim snagama timovi raznih stručnjaka usmjerili svu svoju snagu u središte i izvor života našeg zvjezdanog sustava, strpljivo stvarajući priliku koja se konačno utjelovila u relativno maloj solarnoj sondi Parker. Mnogim je članovima ovoga tima sama letjelica poput djeteta nad čijim svakim korakom strepe – ne bez razloga. To se “dijete” prilično brzo kreće, nevjerojatnih 200 km/s, što je najveća postignuta brzina nekog lansiranog objekta. K tome ide na vrlo opasan put na kojem će 25 puta “doticati” Sunce, točnije njegovu koronu, i dobro “osjetiti” dah Sunčeva vjetra prateći izuzetno precizno projektiranu putanju.

Više je misterija koje će pokušati riješiti, kako navodi dr. Fox. Najprije, to je neobična inverzija koronalne temperature, tj. rast temperature kako se udaljavamo od Sunca s nekih 6000 ºC na 3 000.000 ºC, što izgleda protivno dosad poznatim zakonima prirode. Nadalje, tu je i pitanje nastanka solarnog vjetra koji prodire do planeta i čitavog sustava. Ovaj se izuzetno dinamičan kontinuirani tok plazme stalno ubrzava, kao da iz nekog nepoznatog izvora dobiva dodatnu snagu. Treća je zagonetka vezana uz uzrok velikih izbačaja koronalne mase koji nastaju tijekom maksimuma Sunčeve aktivnosti, a mogu ometati ili potpuno ugroziti rad satelita i komunikacijskih sustava na Zemlji.

S druge strane, pravi je izazov inženjerima bila konstrukcija same letjelice s uređajima i instrumentima koji trebaju izdržati sva moguća naprezanja. Ključni dio je ugljični toplinski štit zahvaljujući kojem će instrumenti biti na ugodnoj sobnoj temperaturi, zaštićeni od okolnih 1400 – 1700 ºC. Dva će instrumenta biti izuzeta i izravno izložena plazmi solarnog vjetra i čestica kako bi napravili neophodna mjerenja. U planu je između ostalog i “fotografiranje” solarnog vjetra, mjerenje dinamike magnetskih i električnih polja te mjerenja čestica iznimno jakih energija povezanih uz erupcije, kratkotrajne izboje i udare koronalne mase. No, kako smatra Juan Felipe Ruiz, zamjenik voditelja strojarskog tima solarne sonde: “Postoje tajne Sunca koje ćemo razotkriti, ali će s novim podacima koje će sakupiti sonda također proizaći i nova pitanja… Vjerujem da će nas ovo pokrenuti kao ljudsku vrstu.”

Jer, nije to još jedna svemirska letjelica više upućena prema nepoznatim svjetovima. Ona smjelo leti prema našem Suncu, prema ognjištu doma kojem pripadamo. U njoj je osim neugasive čovjekove težnje za odgonetanjem tajni, prisutno još nešto: gorljiva potreba za povratkom izvoru, početku, najvećoj tajni…

Nataša Žaja