Stiven Fjuler, čuvar Nacionalnog parka Jeloustoun, trudi se da tokom ljetnjih dana ne napušta kolibu u slobodno vrijeme…

Kaže da su gužve na putevima toliko velike da vožnja automobilom, koja u uobičajenim okolnostima traje oko pola sata, može da postane trostruko duža.

Samo prošle godine, Jeloustoun je posjetilo 4,9 miliona ljudi. Ove, kada kao najstariji nacionalni park na svijetu obilježava 150 godina postojanja, kroz njega bi moglo da prođe više od pet miliona turista. Toliki broj posjetilaca, uz niz aktivnosti kojim će se obilježiti jubilej, ličio bi na vašar na bilo kom drugom mjestu. Ali, sa teritorijom koja se prostire na oko 8.900 kilometara kvadratnih, nacionalni park se uspješno brani veličinom. Posjetioci se obično drže dobro utabanih puteva i staza, tako da utiču samo na oko dva odsto zaštićene oblasti.

„Nacionalni park Jeloustoun obezbjeđuje prirodni, divlji i netaknuti ekosistem za skoro 400 vrsta divljih životinja, ali ne može ostati održiv dom za ove životinje bez promišljenih napora“, napisala je povodom godišnjice direktorka parka Lisa Dikman.

„Kako sve više i više ljudi dolazi u Jeloustoun moramo da radimo na pronalaženju načina da budemo održiviji – od umanjivanja svjetlosnog zagađenja, do umanjivanja posljedica emisije ugljenika.“

Dikman ističe da je svaki posjetilac svojevrsni nadzornik, kom se pruža prilika da brine o parku kako bi ostao očuvan za budućnost. Trenutno, rezultati su ohrabrujući. Fjuler, koji se sa suprugom doselio u Jeloustoun i zaposlio kao čuvar 1973. godine, tvrdi da je park u mnogo boljem stanju nego što je bio ranije. Primjetno je da klimatske promjene i egzotične biljne vrste značajno utiču na okruženje, ali zabilježeni su i brojni uspjesi.

„Kada je Jeloustoun nastao 1872. godine, mislim da Kongres Sjedinjenih Američkih Država nije mogao da zamisli koliko će ovo mjesto biti vitalno kao simbol našeg vremena. Zaštita prirode zbog nje same predstavljala je izuzetnu demonstraciju dalekovidosti, koju tek sada počinjemo u potpunosti da razumijemo“, rekao je Fjuler.

Oko 90% parka, koji se nalazi na teritoriji država Vajoming, Montana i Ajdaho, nenarušeno je uticajima čovjeka. U njemu ima više gejzira nego što ih ima bilo gdje na svijetu. Pejzažem, koji čine planine, kanjoni, rijeke, jezera, šume i travnate površine, sada šetaju vrste koje su bile na ivici izumiranja. Grizli medvjedi, kojih je bilo samo 136 kada je Fjuler započeo karijeru, uspješno su oporavljeni. Vukovi, koji su namjerno istrijebljeni u prvoj polovini prošlog vijeka, ponovo su naseljeni devedesetih godina. Populaciju bizona, koju su u kasnom 19. vijeku činila samo 23 primjerka, danas predstavlja oko 5.500 jedinki.

Američki starosjedioci odigrali su važnu ulogu u očuvanju i povratku pojedinih vrsta, poput vuka i grizlija, u ekosistem parka. Kada je predsjednik Julisiz S. Grant zaštitio područje Jeloustouna „za dobrobit i uživanje ljudi“, odluka je na negativan način uticala na hiljade američkih starosjedilaca. Brojna plemena naseljavala su ovu oblast milenijumima prije stavljanja pod zaštitu, zbog čega su period poslije proglašenja parka obilježili nasilni sukobi, raseljavanja i uskraćivanja prava. Federalni zakon sada nalaže upravi da se prilikom donošenja odluka o resursima konsultuje sa 27 urođeničkih plemena, koja se istorijski vezuju za Jeloustoun i aktivno učestvuju u očuvanju parka.

Analitika